Inia Herenčić

naša priča o putovanju na Island · puno fotografija, manje slova · za bolji dojam, play: Sigur Ros

Svake godine planiramo jedno duže, neobično putovanje na mjesto gdje još nikada nismo bili. Island nam se ušuljao u maštanja i ispisao na listu zemalja koje bi voljeli vidjeti još davno.
Pustili smo ga. Doći će trenutak… jednoga dana.
I došao je! Javila nam se jedna mlada obitelj sa Islanda preko HomeExchange-a da bi oni baš voljeli provesti ljeto u Hrvatskoj i hoćemo li mi na Island. Hoćemo! Nikada neću zaboraviti kako su nam se oči osmjehivale i sve je bilo jasno još prije proljeća! Ove godine idemo na Island!

Karte nisu jeftine, a najbolja opcija koju smo mi našli bila je preko Berlina. Rani let iz Zagreba i 12 sati u Berlinu bila nam je dodatna bonus avantura. Plus, naš dragi prijatelj Ficho bio je odličan vodič!:)
Stigli smo pojesti, ležati na travi, bježati od kiše, spavati, uspavano dijete na rukama nositi, opet jesti, čaj od đumbira popiti, u vlaku se voziti, buvljak posjetiti, one ‘znamenitosti koje moraš vidjeti’- vidjeti, lijepo se podružiti, opet fino jesti i prema Islandu krenuti.

** Berlin**

Fichili, hvala ti! ************************************************************************************************************************************
Bio je to naš 8 zajednički let. Svaki ulazak u avion ispunjen je nadama da će dijete zaspati, ako ne odmah, onda malo kasnije. Naš željeni scenarij toga puta nije se ostvario. Ian je bila razigrana, znatiželjna, vesela ali i iscrpljena ne dajući nimalo naznaka da bi se mogla opustiti i zaspati. Na letu će uvijek biti beba, beba koje plaču, jako i neutješno, plačem kakav nama je strani. Najvažnije je ostati smiren, koliko god si umoran i željan sna najbolje rješenje je osmijehivati se situaciji koja te zatekne. Mi smo žmirili na smjene dok je Ian medi pokazivala oblake okupane suncem. Dijete osjeti energiju i nervozu, a nevidljivi pritisak koji roditelj dobiva od drugih putnika, neizbježan je. Zagrljaj. Jednostavan zagrljaj. Udah i izdah i već beba iza nas spava, Ian počinje davati znakove umora i oke joj se sklapaju, a mi smo spremni za izlazak iz aviona.

Došli smo na Island u 1h ujutro, na aerodromu nas je čekala omotnica sa ključem od auta, auto na parkingu, a u njemu ključ od našeg novog doma sljedećih 20 dana!

**** Reykjavik ****

Prvi hotel od 5 zvjezdica u gradu se upravo gradi tik uz kontroverznu muzičku dvoranu Harpa i čini se da grad sve više popušta pod navalom masovnog turizma. Broj turista se u zadnjih 5 godina povećao za duplo i sada se popeo na oko milijun godišnje.

Besplatni obilazak Reykjavika s vodičem svaki dan u 12 i u 14h. Sat i pola razgledavanja grada na ovaj način vrijedi više od svih Lonely planeta i turističkih priručnika. Mi isto išli. Dvaput.

Reykjavik je prepun kranova i dizalica, a parkovi i trgovi sve više ustupaju svoje mjesto spavaonicama za turiste.

· Piše: Zoran – Polovica svih stanovnika Islanda je u Reykjaviku. Većina njih se vidi s tornja crkve Hallggrimskirja, najviše točke u gradu. Grad je do nedavno vodio stand up komičar Jon Gnarr koji je nakon velike krize u 2008 iz zezancije pokrenuo svoju stranku, stekao ogromnu popularnost i kao potpuni anonimac i autsajder postao gradonačelnik. U kampanji je građanima obećao više smijeha, zabave i kreativnosti.
Island je najviše kids friendly destinacija u kojoj smo bili. Svaka pekara, kafić ili restoran na koje smo naišli imaju hranilicu za klince, dječji meni, prostor za igranje, a na aerodromu smo našli i dječja kolica za one koje spavaju na check in-u. Preporodili smo se. Naše dijete ne samo da spava po aerodromu, nego i na glavnim trgovima Reykjavika.
· Hrana na Islandu je skupa, kao i uostalom sve drugo. Zato je najbolje kupovati svježu hranu direktno s ulice. Reykjavik, ali i puno drugih mjesta, su puni malih kioska koji nude hot dog (nacionalni ponos), riblje juhe i svježu ribu s krumpirićima, a porcija je prihvatljivih desetak eura. Tu i tamo smo pronašli i koji fini i ne skupi restoran, naručili dječju porciju i dijelili na troje.
· Posljedice rata – u drugom svjetskom ratu su Island naselile britanske i američke trupe. Stari Islanđani nisu išli u rat, nego u ribe, pa su im vojnici za to vrijeme zaveli žene. Zauzvrat su dobili coca colu, hamburgere i hot dog. Danas su Islanđani najveći konzumenti coca cole u svijetu po stanovniku, a hot dog je nezaobilazna hrana na street food kioscima. Mi smo probali one punjene sa svim preljevima, a dijete nam je otkrilo kečap.
· Alkohol je na Islandu bio potpuno zabranjen od 1915. do 1990. jer se smatralo da potiče depresiju. Dan kada je legaliziran i kada su se svi ponapijali, slavi se svake godine kao Dan piva (01.03.). Danas su jako popularne male pivovare i domaća craft piva. Domaći alkohol se može nabaviti u samo jednom lancu trgovina i na duty free dućanu na aerodromu.
· Srednja škola na Islandu počinje tek sa navršenih 16 godina. Na praznicima su srednjoškolci uključeni u komunalne akcije uređenja javnih površina, i za to dobiju nešto novaca. Vidjeli smo to i u centru Hafnarjordura kraj Reykjavika, ali su “komunalci” bili previše zauzeti da nam ispričaju više o tome.
*******

· Vrijeme na Islandu jako promjenjivo, čas kiša, čas sunce, a najčešće sve to skupa pomješano. Ljeti, kada smo mi bili, je polarni dan i temperatura od 5 navečer do 15 po danu. Iako su prije par tjedana najavili kišno i oblačno ljeto, to se nasreću nije dogodilo.

· Na sat vremena vožnje od Reykjavika nalazi se eko selo Solheimer. Selo je nastalo kao obrazovni centar po načelima waldorfske škole, ali je s vremenom postalo centar održivosti i tu su danas plastenici za ekološki uzgoj povrća, uzgojena šuma, permakulturni vrt, trgovina lokalnim proizvodima. Selo je ujedno dom za oko 100 stalnih stanovnika i za nekoliko volontera koji iz čitavog svijeta dolaze ovdje za vrijeme praznika družiti se i pomoći u održavanju sela. Došli smo kada nikoga nije bilo u selo, osim igre volontera.

Malo remek djelo islandske gradnje su kućice napravljene od trave, zemlje i kamena. Nakon što su vikinzi pokosili šume, drvo je prestalo biti glavni građevni materijal, pa su ove kućice postale jako popularne i cijenjene. Dok danas svuda sve više jača trend gradnje od prirodnih materijala, u ovim kućama više nitko ne živi. Mi bi uživali.

· Svi na Islandu se griju energijom koja u obliku pare izbija iz zemlje. Višak te energije se koristi u staklenicima za proizvodnju povrća. Dok turisti uživaju u vrućim parama koje se toplovodnim cijevima odvode do gradova, neki se slade s rajčicama iz obližnjih staklenika.

· Uz auto i šator ili kamp prikolicu, može se proputovati cijeli otok i preživjeti noć za malo novaca. Svaka druga opcija, od guesthousa do hostela i hotela, je puno skuplja. Za okorjele kampere najbolje je uzeti kampirališnu kartu za mjesec dana. Mi smo koristili minimalističku formu kampiranja – šator i to nas je veselilo.

· Sve na otoku je vezano za ribe. Zbog njih su Islanđanke zgodne, a starci mladoliki. Sušene ribe se grickaju u svakoj prilici.

· Na sjeveru otoka se konji obilježe i ljeti puštaju da divljaju u planini. To im daje karakter i duh za preživljavanjem. Jedan dan u jeseni svi farmeri zajedno idu u brda po njih i to je ujedno i jedan od glavnih dana u godini za mnoge Islanđane. Nevezano ili vezano za ovo, na Islandu je popularna knjiga: Bring up your child the Islandic horse way.

· Bazeni s vrućom vodom na otvorenom su mjesta druženja i opuštanja, i svako mjesto ih ima. Uredni su i primamljivi, a dnevna karta košta kao i piva u gradu. Prije ulaska na bazen obavezno tuširanje. Bez gaćica. Muški i ženski, svaki u svojoj garderobi. Nama su bazeni bili za grijanje i pranje, a dijete nakon prvog kupanja više nije htjelo van.

· Veliki i duboki rascjep nastao zbog pomicanja tektonskih ploča dijeli zemlju geološki na sjeverno-američki i euroazijski dio i svake godine se širi za 2 cm. Ovo pomicanje tektonskih ploča u kombinaciji s vrućim izvorima je glavni uzrok svih vulkana na otoku. Da smo došli prije par godina, vjerojatno bi mogli preskočiti s jedne na drugu stranu, sada više ne.

· Prije naseljavanja je trećina površine otoka bila pod šumama, danas jedva da postoje. U zadnje vrijeme jača trend pošumljavanja po cijelom otoku da se spriječi propadanje zemlje i da se omogući opet seljacima da ju mogu obrađivati. Oni koji dobiju takvu zemlju, se obvezuju da će ju minimalno idućih deset godina obrađivati, a ne praviti spavališta za turiste. Vrijedi poslovica da ako se izgubiš u šumi, samo se trebaš uspraviti i naći ćeš svoj put.

· Vruće kupke u prirodi usred ničega su poseban doživljaj. Nalaze se na mnogim mjestima, samo su malo teže dostupne od glavnih kupališta kao što je Plava laguna koja košta cijelo bogatstvo. Nakon 45 minuta vožnje od Reykjavika i sat vremena planinarenja upiknuli smo takav jedan kupanac malo prije ponoći.

I zadnji dan imali smo priliku upoznati tu divnu obitelj s kojom smo mijenjali dom. Njihova curica igrala se s našom.. a nove prijatelje imamo mi. Tko zna gdje će se njih dvije ponovno sresti…