Inia Herenčić

photography

Posts tagged ‘happy birthday’

Ian,

ne poznajem nikoga kao ti.
Ti si te, ti si seka, ti si planinarka, slikarica, fotoaparatica, istraživačica, vila, a ponekad i mala mama.
Tebi je radost tu, uvijek u prolazu, uvijek opipljiva i nadohvat ruke.
Ti stvaraš iz svoje glave, a plešeš iz srca.

Dok hodaš cestama svijeta u crnim lakiranim cipelicama jedan broj prevelikima ti si na pozornici svojih snova. Ponekad si na balu, ponekad se umivaš u cvijeću što raste u betonskim žardonijerama i bori se za sunce koje skrivaju visoki neboderi. Dok je tijesno u gradu penješ se na zidić, vadiš špagu i stvaraš svoju sivu planinu koju krećeš osvojiti.

Ti si naš vodič i najveći učitelj svojoj Enici. Vas dvije povezane ste tihim nitima sestrinstva koje osjećate dok vam sitni pijesak more valjuška oko bosih stopala. Osjećate se pogledom i dodirom. Veza je snažna, a ljubav kao da opipati mogu. I kada E. tijeskoba prožima, ti si joj spas. Razumiješ njene neizrečene misli, svjetliš joj put i daš tu jednu kriškicu mandarine. Jednu večer, ošišala si joj i kosu, ‘da joj nije vruće’ rekla si. A kada te ljuti, ponekad plačeš ali svaka svađa završi sa ‘mir, mir, mir – nitko nije kriv’!. Za nju, uvijek si tu.
Ti vidiš dugu dok zaljevaš vrt; osjetiš tugu kod drugih i rado miluješ tanku, naboranu kožu svoje prabake; krevet pretvaraš u špilju za sebe i seku, a ponekad se obračaš Flekiju u zvjezdicama. Sa čeonom lampom skupljala si jaja od koka, a hranila ih salatom iz vrta, radila pite, pizze i cimet pužiće. Uz tetu Jeju tražila si pečenjake u polju, a kada kažeš anđelima da čuvaju našu obitelj, nabrojiš sve od reda. I bake i dede, i Nou i Hanu i Lina, Tina, Jana, Jeje i Eli.

Tata je tvoj princ, vas dvoje imate svoj nevidljivi plaš, utvrdu gdje stvarate i igrate se. Samo ti i on. Dok sjediš u malom čamcu na napuhavanje, a on te pusti nizvodno uz rijeku i onda hvata, pitaš ga da li je zaboravio da ti imaš samo 4 godine. Za rođendan si mu izradila lančić i napravila pravi piknik. Tata je još uvijek nekada spor, zna se izgubiti ili napraviti griz sa kuglicama, ali i takav, ipak bude ‘yes, yes griz’.
Pozivaš me da prislonim uho pored tvog na koru drveta i slušam što nam ima za reći. Ljuti te smeće na ulicama. Naučila si puno novih riječi reći ali i dalje idemo kod logopeda. Znaš nas iznenaditi sa svojim sjećanjima o kojima govoriš kao da su se dogodila jučer i pitaš me:’mama zar si zabravila?’. Kažeš da je nemoguće da ti dečko slomi srce, pa se pitam koliko još tajni čuvaš?

Tražiš me slikarsko platno i boje jer ideš crtati ‘iz svoje glave’. Uvijek si spremna za piknik, a u hodniku je tvoj spakirani ruksak za put. On čeka. Kao i ti, svako novo putovanje i pravu pustolovinu. Nekada prije spavanja pričaš Eni o Africi, Sjeverom i Južnom polu, Japanu, Parisu, zemlji vatre i leda ili ‘Ameriki’.
Bojiš se mraka i uvijek zaspiš uz svjetlo, ali kročila si uz tatu i mali fenjer u potpunom mraku ispod zemlje u Snežnoj jami. Svako jutro kada se probudiš, palac ti je zgužvan i slinav, a pramen kose rasčupan. Za tjestiće si uvijek raspoložena, mogu i za doručak. Voliš predstave i priče i haljine do poda. Kada vidiš prašinu da svjetli na suncu, kažeš da su to kućne vile. Čula sam te kako prijateljicama govoriš da nije važno tko je lijep, nego tko je dobar u srcu.

Već tradicionalno, po Istri skupljamo travke za farbati jaja za Uskrs. U Puli već znaš gdje ima dobar slatkač, a u Ivanić Gradu svadala si penjanje na skejt parku. Jahala si konja i zaspala tati na rukama pored svjetionika na Glavotoku. Slagala si šator i kampirala ispod mliječne staze, u Bledu si plivala pored labuda; a po Bohinju vozila se u kanuu. Tata nas je tražio po ulicama Ljubljane dok igrali smo skrivača.
Preletila si ocean i bila u Americi. Vratila si se u ‘lijepu našu Hrvatsku’ ispunjena pričama, doživljajima i uspomenama. Bila si u najvećoj knjižari na svijetu; u Portlandu sam te nosila na ramenima dok neki bend je svirao pop, a ti si fotografirala. Na obali Oregona tražila si i pronašla blago; u Seattlu si pokrenula misiju zvana ‘potraga za sladoledom’. U Atlanti smo nas tri sjeli u tramvaj i odvezle se na pravu gospel misu.
Kad nam je tata na putu ti kažeš da nije fer, da on ima najduže praznike, ali zato mi imamo tajna druženja. Kada ne znam što bih kuhala pa odemo van nešto pojesti pogledaš me sa komentarom:’mama meni je fino i ovo šta skuhaju u restoranu, ali finije mi je kad ti doma kuhaš’.
Planinama uvijek stremiš, a more te vuče. Kažeš da ti je more najdraže biće od svih bića i da bar kao tvoja prijateljica Korina možeš živjeti na moru. Primaš seku uvijek za ruku i vučeš u zagrljaj kada vidiš da te treba ili kada te bole noge, Eni je ta zbog koje ćeš se dići i potrčati dalje.
Još uvijek pusa i zagrljaj mogu otjerati sve probleme i bol. Zapamti to. I onda kada na stupu za mjerenje označimo onaj dio do kojeg sada ne možeš ni kada se protegneš na prste. Ostavljaš bez riječi riječima:’Jednog dana kada ti mama postaneš anđeo onda ćeš zvijezdicama pričati o nama’.
Hoću Ian.

Za rođendan si tražila role i čekaš da ti napišem novu priču. Pišem je. Ovo je tvoja priča, smučkana od sastojaka misli i osjećaja, od sreće i uspomena uz prstohvat emocija koje čuvam kao tajnu, nevidljivu, utkanu negdje duboko pod kožu, u srce, puštenu da raste, širi grane i uči me. Hvala ti. Hvala ti onda kada vičem i kada sve ono ružno u meni nađe put da izađe van, da ti se pokaže, a ti mi samo kroz suze uzvratiš sa: ‘ali ti si najbolja mama od Bleda do Bohinja pa Murtera i južnog pola, sunca i nazad’. Nisam. Ali hvala ti. Hvala ti što me razoružaš, pometeš ono ružno i prospeš u vjetar, dok čestice ljubavi poput osunčane prašine plivaju oko nas. Uvijek.

Sretan ti 5 rođendan Ian!






















































Komentiraj

‘Ti, zračiš zrake kroz zrak.’

Gledam te dok spavaš i lijepo mi je dok vidim te. Ti nosiš stvarnost kojom ispunjavaš mene i dalje od nasmiješenih usana i dalje od naježene kože i dalje od nervoznih i ubrzanih misli.
Tu si pored mene sada i tvoj tihi dah ima moć provesti me kroz sjećanja i odvesti na putovanje od prvog do drugog rođendana.

Gledam te dok otkrivaš sebe uz čestice jutarnje prašine što se krijesnicama prave i jedre na još zlačanim zrakama lebdećeg sunca. Vidim te odvažnu kada se po prvi put samostalno oslanjaš na svoja stopala u hladnoj vodi Bohinja, a trup ti čvrsto i sigurno stremi prema planinama.
Vidim te dok tvoja bosa stopala prve korake stvaraju na tepihu od borovih iglica prosutih po Dugom otoku. Vidim te dok držim te u naručju sa jasnom mišlju ‘ovo nam je zadnje cickanje’. Vidim te u slobodi šume dok svoje tijelo prepuštaš otpalom jesenskom lišću.

Gledam te dok tvoje ruke jure seki u zagrljaj. Osjetim ljubav koju si dajete, vaš svijet koji svakim danom gradite i na koji rado putujete. Kada Ian čučne, ti čučneš, kada ona podigne koljeno i tvoje je podignuto, ali kada je ona tužna ti si pored nje i tvoje ruke je grle. Drugačije ste. Različite i onda kada činite iste pokrete i onda kada trčite za istim mjehurićem od sapunice.
Voliš male jutarnje rituale koje ti i tata imate. Voliš pljeskati u kazalištu, umivati se u cvijeću, zaspati baki u rukama dok se ljuljate, čitati priče sa tetom Jejom. Ti voliš dede. I voliš kada ti Tin trešnje bere, Jan na slatkač odvede, a Nou i Hanu tražiš po vrtiću. Voliš bananu, a Ian ne.

Vidim te u buri tvojih emocija i u njihovom smiraju. Vidim te kada ti je teško jer ne možeš se popesti na drvo tamo di je tvoja ‘Te’. Vidim te sputanu u svojoj nakani kada strogo kažem da tamo ne idemo, da promijeniš smjer. Vidim tvoju frčku dok se sklupčaš tati u zagrljaju.
Čuvam naša jutra gdje se iskrademo iz šatora i tražimo topla peciva negdje u planinama Austrije. Čuvam tihe noći dok smo stisnute u zagrljaju tik pred san.
Gledam tvoje srčeko na nosiću koje polako blijedi, vidim kako tvoja lijeva ruka preuzima prednost dok pišeš ili jedeš, a jagodice prstiju traže lakat. To te smiruje. Sada nosiljku zamijenjuje tvoj trk, pelene gaćice, jednu ranu na koljenu druga, a plač riječi.
Nosim te. I onda kada hoću i onda kada neću. Podižem te s poda Ikea-e, podižem te nasred skijaške staze i dubokog snijega, podižem te iz lokve i blata, kada su ti čarape mokre. Podižem te kad vrištiš jer vrištiš. Podižem te i nosim.

Tvoj drugi rođendan dočekali smo u Istri. Jurila si po Puli sa sekom, a dan provela u moru. Tebi voda nije bila hladna. Niti onda u travnju. Kada si se probudila pjevali smo, a ti si puhala sviječicu u torti od narančine kore. I bila si sretna.

Više nisi bebe E, sada si Enica, naša čuvarica ranog jutra, dašak struje koja nas nosi ka sunčevim zrakama. Naša ljetna djevojčica i vječna tragačica za morem. I vidim te kako granaš svoje korijenje koje se šulja i prijanja u sigurnost svoga postojanja. Ti razvijaš stabljiku unutar sebe koja radoznalo širi grane u svim smjerovima dok se novi pupoljci znatiželje na njima bude. I tako, gledam tvoje odrastanje.












































mama.
27.05.2018. 

Komentiraj

Ti što nosiš note u pokretu svome, stvaraš pjesmu na čiji ritam tam tvoja bosa stopala plešu, sretan ti četvrti rođendan!
Djevojčice naša putovanje do četvrte godine bilo je ispunjeno novim riječima, zagrljajima, svladanim izazovima, shvaćanjima, skokovima, pumpanjem kreveta noću i učenjem.
Učiš ti i učimo mi od ti.
Ti si ta koja vodi nas kroz šumu, svaki put novim stazama dok panjevi su plesni podiji, a korijenje noge od drveća.
Voliš ići u kažalište i stalno pitaš kada ćemo ići opet; na stadionu sjediš tati u krilu i gledaš košarkaške tekme; dragaš konje; još uvijek avionu vičeš da ti baci bombon (i svaki put ti baci, osim kada nema ljuda u njemu); nosiš moj fotoaparat oko vrata i slikaš taj divan svijet.
Ti si heka (jer seka je još malo teško reći), najdivnija heka koja pazi na ‘ti I Enicu’. Voliš spavati pored nje, jer ona spava kao mali konjić, gledaš ju i dragaš. Ponekad se budite zajedno prije sunca i onda se mazimo i pričamo priče iz usta (kažeš da su to one koje žive u glavi, one iz mašte). Gledala si Eni kako radi svoje prve korake dok sviraju Ramonesi, suze su ti počele teći preko smješka, dojurila si do nje i čvrsto je stisnula u zagrljaj. Paziš na nju, primiš ju za ruku i vodiš je. Govoriš joj ‘Bravo Eni!’. Nekada skrivaš igračke od nje na najviše police, a kada te čupa vičeš da to ‘ni bi lijepo od Enice’. Ona te prati u svemu što ti radiš, hoće baš sve što ti imaš, a ti joj nekada daš, a nekada ne pa se malo i pokačkati. Ali volite se ‘od Bleda do Bohinja pa do naše kuće i još do sunca’.
Voliš prati prozore i tražiš svoju krpu za pranje poda. Plačeš kada me vidiš da sam zgnječila mušicu. Znaš napisati svoje ime i napokon si ga naučila reći. Još uvijek ideš kod logopeda, ali sve manje i manje ima riječi koje su još teške. Jedan dan nakon logopeda sjedile smo u gepeku od auta, močile kiflu u jogurt i čekale da pljusak stane. Ponekad se ljutiš na mene kada uberem cvjeće ‘jer sada drugi ljud neće moći brati’. Navečer si sama pripremaš robu za sljedeći dan, sada i potkošulju možeš sama obući na pravu stranu. Nije ti čudno kada nosiš dvije različite čarape. Niti kada staviš zimsku kapu kada je vani toplo.
Voliš kada odemo na Sljeme na grah pa na bazen. Ima petkova kada ne ideš u vrtić, pa nas dve sjednemo na bajk i odemo na plac po ribice i popimo kavicu na suncu. Ti si moja prva prijateljica.
Svakom prilikom žicaš sjalu. Naučila si raditi njoke, kolačiće i ispekla si pizzu u krušnoj peći. Ti i ja imale smo svoju prvu zajedničku foto izložbu jer su fotografije koje si ti uslikala visile su na zidu Galerije SC.
Plakala si kada je Fleki uginuo i rekla da je on sada u zvjezdicama.
Kada ti se tata izgubio u Beču trčala si po ulicama i vikala ‘tata ljuubi, mi tu! Tata ljuubi!’. U Mariboru ti si bila pčelica Maja, a na ulicama Ljubljane razbila si usnicu. Na livadama Istre skupljala si travke i listiće da ofarbamo jaja za Uskrs. Vozila si se na brodu i jurila po morskom mulju u svibnju. Ni Mrežnica u lipnju ti nije bila hladna za kupanje. Kupala si se okružena lopočima u brdima Dolomita i sastavljala šator u planinama Italije, Austrije, Slovenije i na Dugom otoku. Trčala si kroz mračni kamp sa čeonom lampom i bila naša krijesnica. Ti i tata imate svoje tajne i on ne vozi brzo. Voliš igru sa bakama i dedama; Jana tražiš da čita priče; Tina napolitanke, a grliš Hanu. Znaš da teta Jeja ne voli žutu boju, a da Bobo voli sok od cikle.
Plesala si u gumenim čizmama uz lomaču i gacala po blatu. Dobila si bicikl sa pomoćnim kotačima, kojeg zoveš Hepi. Tu večer kada si išla spavati rekla si da jedva čekaš da dođe jutro da možeš ići učiti vozit. Još uvijek u svoje 4 godine nikada nisi pojela bananu; voliš s Noom ići kod bake u vrt nabrati kovrčavog kelja i onda raditi čipi čips i spačke, a za doručak svako jutro tražiš griz pa onda u njemu radiš put do Bohinja.

Kažeš da je Eni najbolja od svih heka, tata najbolji tata od svih tata, a mama najbolja mama od svih mama. Ali da naj bljak pjeva od svih mama.
Ti, naša biljčico koja osjeća svaki val promjena, koja prekida igru i zagrljajem tjera tugu,
volim te.



























































Komentiraj

Ti čudna djevojčice nasmijanog duha, iskrenih očiju koje promatraju život i nožica što te na vršcima prstiju kroz ples unose u svijet, sretan ti 3. rođendan!

Ti si ona zbog koje izmišljam najljepše priče, ti si ta zbog koje zastajem i dižem pogled u nebo, slušam krošnje i čujem njihovu pjesmu. Kreiraš prostor svojom pojavom, farbaš ga i unosiš radost, ti naša šumska vilo. Ti si ta zbog koje pregaču volim staviti i tijesto pod prstima rastezati (osim kada u četvrtak u 1h ujutro tvoj tata i ja odlučimo kuhati).

O volim jutra sva, kada sneno dozivaš: ‘mama, mama tu do!’. Dan započinješ maženjem, čvrsto stisnuta uz sestru svoju. Bebe E jako voliš, maziš ju, u oči gledaš i promatraš. Voli čuti tvoj smijeh. Divna starija sestra si ti.

Svaki dan barem jednom otputuješ na more, upozoriš me da vještica tu živi i vlak voziš. Voliš na piknik ići, ruksak na leđima nositi. Naučila si romobil voziti i tortu raditi. Snalažljivi si ziheraš. Znaš se ljutiti i vikati i plakati. A proveli smo skupa i 7 teških dana u bolnici, ali držali smo se čvrsto za ruke i sve je bilo okej.

I dalje pričaš samo prva dva slova od svake riječi, a non stop pričaš i razumiješ sve. Krenula si kod logopeda. Ti si i dalje ‘ti’, a ne ‘ja’. U kazalište voliš ići i najviše gledati predstave gdje ima vuka. Nikada brzo ne smijemo voziti jer piše da tu ima jelena, a tata je spor ko’ puž.

Cvijetić mi uz osmijeh poklanjaš, cendraš, ljutiš se i na koljena bacaš kada ne shvatim da plašt želiš imati da brže juriš. Počela si u mojim cipelicama lupkati po kućici. Samo haljine i suknjice nosiš. Čak i preko pidžame navućeš baletnu suknjicu, a ako se ne vrti jedna dovoljno obučeš još dvije ili tri (za svaki slučaj). Dok hodamo gradom, a ti čuješ neku pjesmu, počneš plesati. Ošišali smo kosu, nekoliko puta. Nije ti baš milo prati ju. Voliš more i hodati bosa po pijesku. Tata ti čita priče dok mu ti u krilu sjediš i žicaš još, još, još samo jednu. I dalje se natežemo oko spavanja. Nekada zaspimo i prije tebe. Spavaš u svom krevetiću, a ponekad se tokom noći ušuljaš u naš.

Slikati voliš i već smo bili na nekoliko tvojih izložbi. Dobila si i prvi fotoaparat. Teta u vrtiću kaže da si samotnjak i umjetnička duša. Kravama u susret trčiš, prst u kiselo mlijeko močiš. Na izvoru se saginješ i umivaš lice. Vadiš mrkvicu iz vrta, brstiš paradajz, grabljaš zemljicu i sadiš kukuruz. Skupljaš žireve i grane. Imamo cijelu kolekciju doma, mogli bi splav napraviti.

Osjetiš nas, kada smo tužni, nervozni ili sretni. Nekada zaustavljaš vrijeme i sa obje ruke nas troje stisneš u čvrsti zagrljaj.

Ti si vau vau, ti si vuk, ti si vila, ti si bebe, ti kažeš: ‘ti možeš sve!’ i ti možeš sve!

Mama voli Ian.

_mg_4013

_mg_4532

_mg_4698

_mg_5992

_mg_5569

_mg_4851

_mg_5928

_mg_6675

_mg_6708

_mg_6817-copy

_mg_6948

_mg_7198

_mg_9518

_mg_9520

_mg_9531

_mg_1666

_mg_1668

_mg_1733

_mg_1754

_mg_6832

_mg_3870

_mg_3945

_mg_5686

_mg_8227

_mg_4036

image-3

image

_mg_8303

_mg_8430

_mg_8451

_mg_8638

_mg_8918

_mg_8961-2

_mg_9099

_mg_9210

_mg_9253

_mg_3995

_mg_5016

_mg_8857

_mg_9037

_mg_9079

_mg_9111

_mg_1909

fotografija

 

1 komentar