Inia Herenčić

photography

Posts tagged ‘trip’

Kosa mi je još bila slana i mokra, pao je mrak, vozili smo se iz smjera mora prema Zagrebu, kada sam shvatila da je ostalo još 10 tjedana do termina i trenutka kada ćemo bebu našu upoznati. Prvu bebu.

Sunce je sjalo, oblaci su obgrlili šumu i čarobnu maglicu stvarali dok vozili smo se po planinskoj cesti i napuštali snijeg sa visine. Golo drveće, potok što nas je pratio, miris zime na odlasku i prvi dan proljeća najavili su da ostalo je još 10 tjedana do termina i trenutka kada ćemo bebu našu upoznati. Drugu bebu.

Okupani suncem pozdravili smo Zimu.
Proljeće, o spremni smo za svaki novi pupoljak što nam nosiš.

U spomen na Zimu i proslavu Proljeća, neki od naših izleta ove zime.

_MG_0750

_MG_0752

_MG_0759

_MG_0761

_MG_0766

_MG_0781

_MG_1974

 

_MG_1996

_MG_1998

_MG_2000

_MG_1979

_MG_2446

_MG_2454

_MG_3507

_MG_3540

_MG_3583

_MG_3589

_MG_3591

_MG_3679

_MG_3569

Dodir iznutra.
Dodir bića što raste u meni, trgno me da dignem pogled sa knjige. Samo šuljanje vrhova snježnih planina vidi se na obzoru. Osunčane planine, u lagoj izmaglici nadmeću se čiji vrh će se propeti bliže bijelim oblacima.
Visine, visine me hrane, misli potiču, ideje stvaraju. Sunce na obrazima, čelo koje se bora dok oči škilje i mirni dah.. o život je lijep.
Pjev ptica utapa se u žamoru što ljudi stvaraju, ali ja plovim.
Dijete spava, čovjek moj spušta se niz planinu bijelu, a ja sam tu. Plovim i dalje.

_MG_3558

I um ponekad tiho vapi za promjenama iz prirode…

_MG_3572

_MG_3623

_MG_3643

_MG_3647

_MG_3648-2

_MG_3658

_MG_3685

_MG_3695

_MG_3707

_MG_3719

_MG_2337-2

_MG_3446

_MG_3435

 

 

Komentiraj

naša priča o putovanju na Island · puno fotografija, manje slova · za bolji dojam, play: Sigur Ros

Svake godine planiramo jedno duže, neobično putovanje na mjesto gdje još nikada nismo bili. Island nam se ušuljao u maštanja i ispisao na listu zemalja koje bi voljeli vidjeti još davno.
Pustili smo ga. Doći će trenutak… jednoga dana.
I došao je! Javila nam se jedna mlada obitelj sa Islanda preko HomeExchange-a da bi oni baš voljeli provesti ljeto u Hrvatskoj i hoćemo li mi na Island. Hoćemo! Nikada neću zaboraviti kako su nam se oči osmjehivale i sve je bilo jasno još prije proljeća! Ove godine idemo na Island!

Karte nisu jeftine, a najbolja opcija koju smo mi našli bila je preko Berlina. Rani let iz Zagreba i 12 sati u Berlinu bila nam je dodatna bonus avantura. Plus, naš dragi prijatelj Ficho bio je odličan vodič!:)
Stigli smo pojesti, ležati na travi, bježati od kiše, spavati, uspavano dijete na rukama nositi, opet jesti, čaj od đumbira popiti, u vlaku se voziti, buvljak posjetiti, one ‘znamenitosti koje moraš vidjeti’- vidjeti, lijepo se podružiti, opet fino jesti i prema Islandu krenuti.

** Berlin**

_MG_2962

_MG_2968

_MG_2974

_MG_3012

_MG_3044

_MG_3134

_MG_3146

_MG_3165

_MG_3161Fichili, hvala ti! ************************************************************************************************************************************
Bio je to naš 8 zajednički let. Svaki ulazak u avion ispunjen je nadama da će dijete zaspati, ako ne odmah, onda malo kasnije. Naš željeni scenarij toga puta nije se ostvario. Ian je bila razigrana, znatiželjna, vesela ali i iscrpljena ne dajući nimalo naznaka da bi se mogla opustiti i zaspati. Na letu će uvijek biti beba, beba koje plaču, jako i neutješno, plačem kakav nama je strani. Najvažnije je ostati smiren, koliko god si umoran i željan sna najbolje rješenje je osmijehivati se situaciji koja te zatekne. Mi smo žmirili na smjene dok je Ian medi pokazivala oblake okupane suncem. Dijete osjeti energiju i nervozu, a nevidljivi pritisak koji roditelj dobiva od drugih putnika, neizbježan je. Zagrljaj. Jednostavan zagrljaj. Udah i izdah i već beba iza nas spava, Ian počinje davati znakove umora i oke joj se sklapaju, a mi smo spremni za izlazak iz aviona.

_MG_3179

Došli smo na Island u 1h ujutro, na aerodromu nas je čekala omotnica sa ključem od auta, auto na parkingu, a u njemu ključ od našeg novog doma sljedećih 20 dana!

_MG_3202

_MG_3208

**** Reykjavik ****

_MG_3315

_MG_3316

_MG_3322

_MG_3324

_MG_3330

Prvi hotel od 5 zvjezdica u gradu se upravo gradi tik uz kontroverznu muzičku dvoranu Harpa i čini se da grad sve više popušta pod navalom masovnog turizma. Broj turista se u zadnjih 5 godina povećao za duplo i sada se popeo na oko milijun godišnje.

_MG_3344

_MG_3364

_MG_3374-2

Besplatni obilazak Reykjavika s vodičem svaki dan u 12 i u 14h. Sat i pola razgledavanja grada na ovaj način vrijedi više od svih Lonely planeta i turističkih priručnika. Mi isto išli. Dvaput.

_MG_3441

_MG_3708

_MG_3711

_MG_4134

_MG_4136-2

Reykjavik je prepun kranova i dizalica, a parkovi i trgovi sve više ustupaju svoje mjesto spavaonicama za turiste.

_MG_4149

_MG_4151

_MG_4154

_MG_4199-2

_MG_4855

_MG_4989-2

_MG_4992

_MG_5010

_MG_5026

_MG_3380

_MG_3462

_MG_4888-2

· Piše: Zoran – Polovica svih stanovnika Islanda je u Reykjaviku. Većina njih se vidi s tornja crkve Hallggrimskirja, najviše točke u gradu. Grad je do nedavno vodio stand up komičar Jon Gnarr koji je nakon velike krize u 2008 iz zezancije pokrenuo svoju stranku, stekao ogromnu popularnost i kao potpuni anonimac i autsajder postao gradonačelnik. U kampanji je građanima obećao više smijeha, zabave i kreativnosti.
Island je najviše kids friendly destinacija u kojoj smo bili. Svaka pekara, kafić ili restoran na koje smo naišli imaju hranilicu za klince, dječji meni, prostor za igranje, a na aerodromu smo našli i dječja kolica za one koje spavaju na check in-u. Preporodili smo se. Naše dijete ne samo da spava po aerodromu, nego i na glavnim trgovima Reykjavika.
· Hrana na Islandu je skupa, kao i uostalom sve drugo. Zato je najbolje kupovati svježu hranu direktno s ulice. Reykjavik, ali i puno drugih mjesta, su puni malih kioska koji nude hot dog (nacionalni ponos), riblje juhe i svježu ribu s krumpirićima, a porcija je prihvatljivih desetak eura. Tu i tamo smo pronašli i koji fini i ne skupi restoran, naručili dječju porciju i dijelili na troje.
· Posljedice rata – u drugom svjetskom ratu su Island naselile britanske i američke trupe. Stari Islanđani nisu išli u rat, nego u ribe, pa su im vojnici za to vrijeme zaveli žene. Zauzvrat su dobili coca colu, hamburgere i hot dog. Danas su Islanđani najveći konzumenti coca cole u svijetu po stanovniku, a hot dog je nezaobilazna hrana na street food kioscima. Mi smo probali one punjene sa svim preljevima, a dijete nam je otkrilo kečap.
· Alkohol je na Islandu bio potpuno zabranjen od 1915. do 1990. jer se smatralo da potiče depresiju. Dan kada je legaliziran i kada su se svi ponapijali, slavi se svake godine kao Dan piva (01.03.). Danas su jako popularne male pivovare i domaća craft piva. Domaći alkohol se može nabaviti u samo jednom lancu trgovina i na duty free dućanu na aerodromu.
· Srednja škola na Islandu počinje tek sa navršenih 16 godina. Na praznicima su srednjoškolci uključeni u komunalne akcije uređenja javnih površina, i za to dobiju nešto novaca. Vidjeli smo to i u centru Hafnarjordura kraj Reykjavika, ali su “komunalci” bili previše zauzeti da nam ispričaju više o tome.
*******

_MG_3529

_MG_3566

_MG_3600

· Vrijeme na Islandu jako promjenjivo, čas kiša, čas sunce, a najčešće sve to skupa pomješano. Ljeti, kada smo mi bili, je polarni dan i temperatura od 5 navečer do 15 po danu. Iako su prije par tjedana najavili kišno i oblačno ljeto, to se nasreću nije dogodilo.

· Na sat vremena vožnje od Reykjavika nalazi se eko selo Solheimer. Selo je nastalo kao obrazovni centar po načelima waldorfske škole, ali je s vremenom postalo centar održivosti i tu su danas plastenici za ekološki uzgoj povrća, uzgojena šuma, permakulturni vrt, trgovina lokalnim proizvodima. Selo je ujedno dom za oko 100 stalnih stanovnika i za nekoliko volontera koji iz čitavog svijeta dolaze ovdje za vrijeme praznika družiti se i pomoći u održavanju sela. Došli smo kada nikoga nije bilo u selo, osim igre volontera.

_MG_3608-2

_MG_3612

_MG_3609

_MG_3624

_MG_3650

_MG_3646

_MG_3682

_MG_3690

_MG_3737

_MG_3744

_MG_3756-2

_MG_3762-2

_MG_3785

_MG_3799

_MG_3805

_MG_3810-2

_MG_3825

_MG_3859

_MG_3866

_MG_3874

_MG_3887

_MG_3898

_MG_3917

_MG_3975-2

_MG_3979

_MG_4039-2

Malo remek djelo islandske gradnje su kućice napravljene od trave, zemlje i kamena. Nakon što su vikinzi pokosili šume, drvo je prestalo biti glavni građevni materijal, pa su ove kućice postale jako popularne i cijenjene. Dok danas svuda sve više jača trend gradnje od prirodnih materijala, u ovim kućama više nitko ne živi. Mi bi uživali.

_MG_4061

_MG_4064

_MG_4079

_MG_4081

_MG_4218

_MG_4223

· Svi na Islandu se griju energijom koja u obliku pare izbija iz zemlje. Višak te energije se koristi u staklenicima za proizvodnju povrća. Dok turisti uživaju u vrućim parama koje se toplovodnim cijevima odvode do gradova, neki se slade s rajčicama iz obližnjih staklenika.

_MG_4225-2

_MG_4289

_MG_4304

_MG_4347

· Uz auto i šator ili kamp prikolicu, može se proputovati cijeli otok i preživjeti noć za malo novaca. Svaka druga opcija, od guesthousa do hostela i hotela, je puno skuplja. Za okorjele kampere najbolje je uzeti kampirališnu kartu za mjesec dana. Mi smo koristili minimalističku formu kampiranja – šator i to nas je veselilo.

_MG_4355

_MG_4357

_MG_4362

_MG_4363

_MG_4369

· Sve na otoku je vezano za ribe. Zbog njih su Islanđanke zgodne, a starci mladoliki. Sušene ribe se grickaju u svakoj prilici.

_MG_4373

_MG_4375

_MG_4376

_MG_4390

· Na sjeveru otoka se konji obilježe i ljeti puštaju da divljaju u planini. To im daje karakter i duh za preživljavanjem. Jedan dan u jeseni svi farmeri zajedno idu u brda po njih i to je ujedno i jedan od glavnih dana u godini za mnoge Islanđane. Nevezano ili vezano za ovo, na Islandu je popularna knjiga: Bring up your child the Islandic horse way.
_MG_4402-2

_MG_4415

_MG_4440

· Bazeni s vrućom vodom na otvorenom su mjesta druženja i opuštanja, i svako mjesto ih ima. Uredni su i primamljivi, a dnevna karta košta kao i piva u gradu. Prije ulaska na bazen obavezno tuširanje. Bez gaćica. Muški i ženski, svaki u svojoj garderobi. Nama su bazeni bili za grijanje i pranje, a dijete nakon prvog kupanja više nije htjelo van.

_MG_4448

_MG_4453

_MG_4456

_MG_4497

_MG_4509

_MG_4520

_MG_4582

4a

_MG_4577

_MG_4601

· Veliki i duboki rascjep nastao zbog pomicanja tektonskih ploča dijeli zemlju geološki na sjeverno-američki i euroazijski dio i svake godine se širi za 2 cm. Ovo pomicanje tektonskih ploča u kombinaciji s vrućim izvorima je glavni uzrok svih vulkana na otoku. Da smo došli prije par godina, vjerojatno bi mogli preskočiti s jedne na drugu stranu, sada više ne.

_MG_4605

· Prije naseljavanja je trećina površine otoka bila pod šumama, danas jedva da postoje. U zadnje vrijeme jača trend pošumljavanja po cijelom otoku da se spriječi propadanje zemlje i da se omogući opet seljacima da ju mogu obrađivati. Oni koji dobiju takvu zemlju, se obvezuju da će ju minimalno idućih deset godina obrađivati, a ne praviti spavališta za turiste. Vrijedi poslovica da ako se izgubiš u šumi, samo se trebaš uspraviti i naći ćeš svoj put.

_MG_4629

_MG_4660

_MG_4679

_MG_4692

_MG_4721

_MG_4731

_MG_4756

_MG_3940

_MG_3935

_MG_4766

_MG_4780

_MG_4810

_MG_4831

_MG_4923

· Vruće kupke u prirodi usred ničega su poseban doživljaj. Nalaze se na mnogim mjestima, samo su malo teže dostupne od glavnih kupališta kao što je Plava laguna koja košta cijelo bogatstvo. Nakon 45 minuta vožnje od Reykjavika i sat vremena planinarenja upiknuli smo takav jedan kupanac malo prije ponoći.

_MG_4924

_MG_4942

_MG_4957

_MG_5097

_MG_5103-2

_MG_5110

_MG_5122

I zadnji dan imali smo priliku upoznati tu divnu obitelj s kojom smo mijenjali dom. Njihova curica igrala se s našom.. a nove prijatelje imamo mi. Tko zna gdje će se njih dvije ponovno sresti…

Komentiraj

Izašla sam iz aviona, sama.
Bez Ian, bez Zorana.
Stojim na aerodromu u Amsterdamu. Sa smiješkom na licu, nestrpljivo cupkam oko trake koja još miruje i nikako da otpočne promenadu kofera i torbi. Promatram ljude. Uzbuđene, umorne, nervozne, radosne putnike iz cijeloga svijeta koji čekaju isto što i ja.
Let je kasnio. Nemiran je bio, podrhtavanja u zraku osjetila su se čitavim putem. Ali to sada više nije važno, samo želim proći kroz zadanja staklena vrata koja me dijele od ovog tranzitnog svijeta.
Evo ga! Kofer je tu. Prolazim. Osmjeh na licu, srećica i zagrljaj sa Marijolejn. Čekala me je dugo. Sigurno i više od sat vremena, ali uzbuđena je i dalje. Krećemo odmah prema vlaku i put Krommenie…

Prije dva mjeseca dobila sam poziv sa divnom idejom. Nazvali su me Marijolejn i Otto, koji su mi poput drugih roditelja i počeli razgovor o tome da su razmišljali što svojoj kćeri pokloniti za 30-ti rođendan te da su se sjetili najboljeg poklona za nju – “and that is you”, rekla je.

I tako sam se dva mjeseca kasnije, 20.11. u petak navečer našla kako čučim u velikoj kutiji na ulazu u klub i čekam da ugledam lice od Jotte. Moje druge sestre. 
Srećica. O predivne li srećice!

*************************************

_MG_9758

_MG_9702

_MG_9719

Oh kako dragi su mi ti ljudi, njihove životne priče i vrijeme provedeno s njima. Imali smo dan posvećen fotografskim izložbama, upoznavanju umjetnika, finim večerima, plesu, pjesmi…

********************************

Amsterdam, grad koji će uvijek biti tu negdje, blizu. Zbog energije svoje, a ponajviše ljudi. Svaki put kada mislim da ga poznajem, on me ponovno iznenadi i više nego prije. Otkrije novi kutak, nove priče i u samo jednome danu odvede me na potpuno neočekivana putovanja satkana i prožeta bogatim emocijama i trenutcima koji postaju divne uspomene. 

Bio je to jedan dugi vikend, pun novih spoznaja i pogleda u mene. Išla sam prije već na vikende bez curice naše, ali nikada u drugu državu. Ostaviti doma jedno malo biće koje zove te mama, nije lako. Niti je lako u potpunosti se opustiti i priznajem, imala sam borbe hvatajući svoju prisutnost u trenutku. Lijepo je biti ovdje, i ne samo vidjeti nego i osjetiti ono što je sada tu, dopustiti tom svijetu koji se prikazuje svakim novim korakom da unese nadahnuće i inspiraciju.
Vožnja biciklom kroz Amsterdam uvijek zaposli moju malu crnu pisaču mašinu u glavi. Ispisani listovi samo padaju i neuredno slažu se jedan na drugoga.

Kada sam bila mala, niti beba od godinu dana, moji mama i tata strpali su nas u staru ladu i krenuli smo na putovanje do Amsterdama. To je grad gdje sam napravila svoj prvi korak u ovaj svijet, a kada sam bila trudna 7 mjeseci, nas dvoje sjeli smo u naš mali auto i otišli na izlet u Amsterdam.

Tako da nikada nisam sama u tom gradu.

… a nisam bila ni sada.

Jer i ova beba u buši bila je na svom prvom izletu u Amsterdam ; )

_MG_9801

Komentiraj

Ovog puta pijesak je bio drugačije boje. Naša bosa stopala nisu ostavljala tragove u njemu. Vjetar je dizao ta uspavana zrnca i pozivao ih na zimski ples. Kapci su se spuštali, oči škiljile. Nisu željele sudjelovati u toj igri. Igri vjetra i pijeska. Ali mi, mi jesmo dio te igre. Igrali smo se svakim udahom, svakim korakom, svakim pogledom, svakom kapljicom. Nas troje. Držali smo se za ruke. Jednom smo već bili ovdje. Nas dvoje i ona. Pijesak je bio drugačije boje.

tasty haringa

_MG_3423

_MG_3424

_MG_3430

_MG_3431

_MG_3387

otocic

otocic

Komentiraj

Nakon hoda po visokim planinama spustili smo se do Hrvatske i Jadranskog mora. U Splitu smo se ukrcali na trajekt i krenuli prema otoku Visu. Volim Vis. Njegov šarm, miris, tajanstvenost i čaroliju koju skriva.

_MG_8392

_MG_8417

_MG_8439

_MG_8431

_MG_8448

_MG_8475

_MG_8530

_MG_8532

_MG_8540

_MG_8546

_MG_8509

_MG_8573

_MG_8577

_MG_8583

_MG_8604

_MG_8621

Komentiraj

Ideje za nama velike uspone počinju čim ugledamo visoke vrhove. Mame nas. Drugo poglavlje je pokret realizacije. Nadahnuti i ohrabreni od iskusnih planinara svjesni smo da uspon mora započeti što ranije ujutro. Svaki ruksak mora sadržavati bar 3 litre vode, neku energetsku čokoladicu, majicu za presvući, a stopala dobre cipele te glava – šeširić. Naš ruksak ima još neke stanovnike: barem 2 pelene,vlažne maramice, sendivić ili dva, jabuka, čokoladica. Moj ruksak je to, a Zoksili ima poseban ruksak. Njegov može disati, spavati, kakati, papati, brbljati, pjevati, mahati i veseliti se. Najbolji i najslađi ruksačić naš. I da! Ima 9 kila. (za sada). Tu torbu treba nositi na 2500m nadmorske visine.


_MG_7683

_MG_7685

_MG_7688

_MG_7693

_MG_7703

_MG_7706

_MG_7709

_MG_7714

_MG_7718

_MG_7720

_MG_7722

_MG_7724

Uspjeli smo! Popeli smo se do vrha! Uz nekoliko stajanja, odmaranja… došli smo! I vrijeme je za zasluženi ručak : )

_MG_7733

_MG_7739

_MG_7764

_MG_7768

_MG_7771

Na putu prema dolje nabrali smo divnog planinskog cvijeća za herbarij i otišli na juhicu. I janjetinu. Naša curica voli janjetinu. Smaže više nego tata ; )
Ooh divnog li dana!

_MG_7780

Komentiraj

Durmitor.
(Volim izgovarati tu riječ onako teatralno, kao da sam Legolas, a želim se igrati sa Aragonom.)
Durmitor.

Put po cesti, uskoj, zavojitoj, donio je poglede na provalije i česte uzdahe oduševljenja. Tunel. (Ili tutunel kako smo kao mali zvali tu iznenadnu pojavu. Tutunel- tutunel vikali bi hvatajući dah svaki preostali kilometar do izlaza.)
Jedan tutunel i došli smo u novi svijet, na novu planetu. Mi, puni ushita i divljenja postajali smo sve manji i manji na toj planeti. Priroda se ovdje zaigrala stvaranjem visokih stijena, jezera, livada, proplanka, šuma.. i ispričala jednu predivnu priču.
Stvorili smo se u njoj, toj priči. Pridružili smo se ostalim likovima i prepustili stvaranju novih stranica. Ah.. Durmitore.

_MG_7587

_MG_7594

_MG_7602

_MG_7612 - Version 2

_MG_7618

_MG_7620

_MG_7637

Moji šumski ljudi. I vilenjaci su tu. Da.

Komentiraj

Jedan post s više fotografija, a manje slova. Došli smo do Sarajeva. Uske uličice, suveniri što zaokupljaju pažnju svojim bojama i zvukovima. Živo je. Miris prave kafe ili ćevapa, vreva i glazba. Zabavili smo se, bježali od pljuska, odmorili i fino najeli:)

_MG_7323

_MG_7336 - Version 2

_MG_7344 - Version 2

_MG_7353 - Version 2

_MG_7378 - Version 2

Pronašli smo i bosanske pješčane piramide.

_MG_7381 - Version 2

_MG_7386 - Version 2

_MG_7390 - Version 2

_MG_7431 - Version 2

_MG_7435 - Version 2

_MG_7440 - Version 2

Krenuli smo prema Crnoj Gori. Bez plana. Došli smo tik do granice kada je Zoksili stao, okrenuo auto i vratio nas koji zavoj prije. Skrenuo je na veliku livadu i izašao iz auta. Vratio se sa smiješkom na licu. Našli smo novi dom za danas, a možda i sutra. : )

_MG_7487

_MG_7489

Komentiraj