Inia Herenčić

Ti čudna djevojčice nasmijanog duha, iskrenih očiju koje promatraju život i nožica što te na vršcima prstiju kroz ples unose u svijet, sretan ti 3. rođendan!

Ti si ona zbog koje izmišljam najljepše priče, ti si ta zbog koje zastajem i dižem pogled u nebo, slušam krošnje i čujem njihovu pjesmu. Kreiraš prostor svojom pojavom, farbaš ga i unosiš radost, ti naša šumska vilo. Ti si ta zbog koje pregaču volim staviti i tijesto pod prstima rastezati (osim kada u četvrtak u 1h ujutro tvoj tata i ja odlučimo kuhati).

O volim jutra sva, kada sneno dozivaš: ‘mama, mama tu do!’. Dan započinješ maženjem, čvrsto stisnuta uz sestru svoju. Bebe E jako voliš, maziš ju, u oči gledaš i promatraš. Voli čuti tvoj smijeh. Divna starija sestra si ti.

Svaki dan barem jednom otputuješ na more, upozoriš me da vještica tu živi i vlak voziš. Voliš na piknik ići, ruksak na leđima nositi. Naučila si romobil voziti i tortu raditi. Snalažljivi si ziheraš. Znaš se ljutiti i vikati i plakati. A proveli smo skupa i 7 teških dana u bolnici, ali držali smo se čvrsto za ruke i sve je bilo okej.

I dalje pričaš samo prva dva slova od svake riječi, a non stop pričaš i razumiješ sve. Krenula si kod logopeda. Ti si i dalje ‘ti’, a ne ‘ja’. U kazalište voliš ići i najviše gledati predstave gdje ima vuka. Nikada brzo ne smijemo voziti jer piše da tu ima jelena, a tata je spor ko’ puž.

Cvijetić mi uz osmijeh poklanjaš, cendraš, ljutiš se i na koljena bacaš kada ne shvatim da plašt želiš imati da brže juriš. Počela si u mojim cipelicama lupkati po kućici. Samo haljine i suknjice nosiš. Čak i preko pidžame navućeš baletnu suknjicu, a ako se ne vrti jedna dovoljno obučeš još dvije ili tri (za svaki slučaj). Dok hodamo gradom, a ti čuješ neku pjesmu, počneš plesati. Ošišali smo kosu, nekoliko puta. Nije ti baš milo prati ju. Voliš more i hodati bosa po pijesku. Tata ti čita priče dok mu ti u krilu sjediš i žicaš još, još, još samo jednu. I dalje se natežemo oko spavanja. Nekada zaspimo i prije tebe. Spavaš u svom krevetiću, a ponekad se tokom noći ušuljaš u naš.

Slikati voliš i već smo bili na nekoliko tvojih izložbi. Dobila si i prvi fotoaparat. Teta u vrtiću kaže da si samotnjak i umjetnička duša. Kravama u susret trčiš, prst u kiselo mlijeko močiš. Na izvoru se saginješ i umivaš lice. Vadiš mrkvicu iz vrta, brstiš paradajz, grabljaš zemljicu i sadiš kukuruz. Skupljaš žireve i grane. Imamo cijelu kolekciju doma, mogli bi splav napraviti.

Osjetiš nas, kada smo tužni, nervozni ili sretni. Nekada zaustavljaš vrijeme i sa obje ruke nas troje stisneš u čvrsti zagrljaj.

Ti si vau vau, ti si vuk, ti si vila, ti si bebe, ti kažeš: ‘ti možeš sve!’ i ti možeš sve!

Mama voli Ian.