Inia Herenčić

photography

Pa- pa ti 2015ta! Posebna si godina bila, satkana od izazova, osjećaja, misli i realizacija. U priču od 365 stranica ispisala si novo poglavlje crnom tintom svakim godišnjim dobom. Zamišljam kap iz pera što precizno ostavlja trag po papiru točno gdje treba i jednostavnim, elegantnim krasopisom stvara obla slova na debelim stranicama života.

U 2015toj nas dvoje otkrili smo skijaško trčanje dok su se baka i deda sanjkali sa Ian. Zole je čak uspio ugurati noge u moje pancerice i po prvi puta osjetiti slobodu spuštanja niz padinu. Letili smo u avionu i ovaj puta u troje hodali Amsterdamom. Odmarali na klupicama u Grazu i bježali od ljetnog pljuska u Berlinu. Trčali smo bosi po praznoj plaži i kupali se u moru i u rujnu. Mijenjali smo kućicu našu, auto, i istraživali daleki Island. 5 puta smo šator postavljali u raznim vremenskim uvjetima i u njemu spavali. Prvi put ne baš kako treba i jaki jutarnji vjetar srušio nam je krov nad glavom, drugi put je već bio čvršći i na tragu onoga kako bi trebao biti postavljen, a treći put smo bili pravi graditelji. Haj fajt!
Napravila sam svoju prvu pitu od stabljike rabarbare koju smo sa islandske zemljice izvadili. Bila je fina i sve smo pojeli. Kupali smo se u vrućim izvorima termalnih voda u ponoć dok vani bio je dan. Zatvorenih očiju slušala sam kako vrijeme prolazi dok led šuška i pucketa. Trčali smo po crnoj vulkanskoj zemlji.

Dala sam otkaz i postala sigurnija u ono što želim biti kada odrastem. Sudjelovala sam na fotografskim radionicama i svijet iz nekog Drugog kadra pogledala. Radila sam na ideji iz koje je nastao foto projekt. Imala sam fotografske izložbe i prvi puta dobila nagradu za fotografije. Upoznala sam sebe nemoćnu, bez inspiracije i kreativnosti u nekoj sivoj, zacemntiranoj fazi. Ali i sebe koja može progledati i vidjeti. Vidjeti te male čestice čarolije koje lebde cijelo vrijeme. Iza objektiva plesala sam pod nevidljivim plaštom i na trenutak mogla svijet preduhitriti.
Snimila sam nekoliko videa i pronašla divne ljude s kojima volim raditi, od kojih mogu učiti i koji me inspiriraju. Išla sam na izložbe i u muzeje.

Soba koja je nekada bila od Lina, Tina, Jana i mene, pa onda soba di ‘buksaš baš sve šta ne znaš di bi’ postala je moj radni i kreativni prostor. Bila sam u zvjezdarnici u Višnjanu, zvijezde po livadi radila, a stoj na glavi više nikada nisam probala napraviti. Svaka sa svojom pregaćom, Ian i ja, tijesto za kruhiće smo mijesile i prave pekarice postale. Pili smo puno čaja od đumbira. Smijali se pod mjesečinom na terasi, dok Ian je spavala.

Jedna prijateljica je postala mama, drugoj smo na svadbi plesali, a s nekima sam se družila manje nego sam to željela. I brat Lin će ponovno postati tata. Moji mama i tata ponovno su svijet motorom istraživali. Susreli smo se i sa odlaskom bake Milke. Maštali uz Petrinčicu. Planinarili smo i u planinarskim domovima spavali, vikende pretvarali u mala putovanja, novu glazbu otkrivali i prijateljstva stvarali. I puno dobrih filmova pogledali. Pronašla sam se u zagrljaju dragih prijatelja. Dogodilo nam se da nemamo šta odjenuti jer je fotelja bila zatrpana sa četiri neopeglane mašine veša.  Radili smo ribice, brokula na terasi je procvjetala i ko’ Ian izrasla, a čeri rajčice smo i nakon ljeta brali. Još uvijek ne znam napraviti dobar griz, ali zato Zoran zna. Hodali smo svoj prvi zajednički marš. I ovu godinu četvrtak je ostao naš dan za dejt. Išli smo na jogu, u duge šetnje po brdima, kazalište, a nekada u kino. Proslavili Zoranovu 29tu, moju 30tu, a Ian je puhala dvije svjećice na torti.

Nakon 2 godine i mjesec dana Ian je prestala cickati. Sama je odlučila da više ne želi nositi pelenu. Krenula je u vrtić. I još uvijek cucla palac, frće kosicu i puno se mazi. Jednu večer slušali smo 5 puta za redom :Kad si sretan. Ponekad me njezino odrastanje zatekne nespremnom ali onda pogledam nju, popnem se na tobogan i spustim. I postaje jednostavno.

Prošlo je ljeto i došla je jesen. A mi smo saznali da je još jedna dušica izabrala svoju mamu i tatu! Da, Ian će dobiti brata ili seku. Taj mali plavi plusić što se pokazao na prvi dan jeseni, sam je odlučio da želi doći k nama. Ali takva je i cijela priča, ispisuje se sama, vijuga kao kada mala ruka baci suhi listić u potok. On putuje i nikada ne zna gdje će se zadržati, gdje će ga koja grančica usmjeriti, kamen zaustaviti ili struja ubrzati..

Moji roditelji su tu. Svaki put kada mi se neda kuhati ili sam gladna, odem kod mame na ručak. I ove godine, ponovno smo kod nas, u gornjem domu, napravili već tradicionalni božićni doručak. Svi smo se okupili. I smijali. O kako volim moju obitelj.

Putovala sam sama. I ponovno trudna pedalirala Amsterdamom. Održala predavanje o stvarima koje radim, koje me vesele i koje razumijem. To me odvelo i do Istanbula. 
Pričala sam pred ljudima iz cijeloga svijeta, a strah i tremu otjerala je sigurnost u sebe.

Prvi put smo se susreli sa boravkom u bolnici, bili slabi i jaki, tu jedno za drugo i povezani, više nego ikada. Pogled na zalazak sunca iznad grada i boje neba kroz staklo bolnice jasan podsjetnik su bile na ono što je važno.

Mi.  

_MG_4347

(p.s. kaže moja najdraža i jedina sestrica Lea – “kakva bljuzga Inia”.
Ali ni bljuzga nije loša, ona je samo bljuzga i znak da uskoro će proljeće).

2 Responses to “Godina Dugog Dana”

  1. Blaženka

    Isuse,Bože,Inia,prekrasno!!!!!!!!!!
    I suzu si mi na oko izmamila ovim svojim tekstom!
    Bravo za tebe,i Ian,i Zorana ,i sve Herenčiće, i malog bebača u tvojoj buši………..
    Tvoja teta Blaženka

    Sviđa mi se

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Basic HTML is allowed. Your email address will not be published.

Subscribe to this comment feed via RSS

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: