Inia Herenčić

photography

Posts tagged ‘family trip’

‘Ti, zračiš zrake kroz zrak.’

Gledam te dok spavaš i lijepo mi je dok vidim te. Ti nosiš stvarnost kojom ispunjavaš mene i dalje od nasmiješenih usana i dalje od naježene kože i dalje od nervoznih i ubrzanih misli.
Tu si pored mene sada i tvoj tihi dah ima moć provesti me kroz sjećanja i odvesti na putovanje od prvog do drugog rođendana.

Gledam te dok otkrivaš sebe uz čestice jutarnje prašine što se krijesnicama prave i jedre na još zlačanim zrakama lebdećeg sunca. Vidim te odvažnu kada se po prvi put samostalno oslanjaš na svoja stopala u hladnoj vodi Bohinja, a trup ti čvrsto i sigurno stremi prema planinama.
Vidim te dok tvoja bosa stopala prve korake stvaraju na tepihu od borovih iglica prosutih po Dugom otoku. Vidim te dok držim te u naručju sa jasnom mišlju ‘ovo nam je zadnje cickanje’. Vidim te u slobodi šume dok svoje tijelo prepuštaš otpalom jesenskom lišću.

Gledam te dok tvoje ruke jure seki u zagrljaj. Osjetim ljubav koju si dajete, vaš svijet koji svakim danom gradite i na koji rado putujete. Kada Ian čučne, ti čučneš, kada ona podigne koljeno i tvoje je podignuto, ali kada je ona tužna ti si pored nje i tvoje ruke je grle. Drugačije ste. Različite i onda kada činite iste pokrete i onda kada trčite za istim mjehurićem od sapunice.
Voliš male jutarnje rituale koje ti i tata imate. Voliš pljeskati u kazalištu, umivati se u cvijeću, zaspati baki u rukama dok se ljuljate, čitati priče sa tetom Jejom. Ti voliš dede. I voliš kada ti Tin trešnje bere, Jan na slatkač odvede, a Nou i Hanu tražiš po vrtiću. Voliš bananu, a Ian ne.

Vidim te u buri tvojih emocija i u njihovom smiraju. Vidim te kada ti je teško jer ne možeš se popesti na drvo tamo di je tvoja ‘Te’. Vidim te sputanu u svojoj nakani kada strogo kažem da tamo ne idemo, da promijeniš smjer. Vidim tvoju frčku dok se sklupčaš tati u zagrljaju.
Čuvam naša jutra gdje se iskrademo iz šatora i tražimo topla peciva negdje u planinama Austrije. Čuvam tihe noći dok smo stisnute u zagrljaju tik pred san.
Gledam tvoje srčeko na nosiću koje polako blijedi, vidim kako tvoja lijeva ruka preuzima prednost dok pišeš ili jedeš, a jagodice prstiju traže lakat. To te smiruje. Sada nosiljku zamijenjuje tvoj trk, pelene gaćice, jednu ranu na koljenu druga, a plač riječi.
Nosim te. I onda kada hoću i onda kada neću. Podižem te s poda Ikea-e, podižem te nasred skijaške staze i dubokog snijega, podižem te iz lokve i blata, kada su ti čarape mokre. Podižem te kad vrištiš jer vrištiš. Podižem te i nosim.

Tvoj drugi rođendan dočekali smo u Istri. Jurila si po Puli sa sekom, a dan provela u moru. Tebi voda nije bila hladna. Niti onda u travnju. Kada si se probudila pjevali smo, a ti si puhala sviječicu u torti od narančine kore. I bila si sretna.

Više nisi bebe E, sada si Enica, naša čuvarica ranog jutra, dašak struje koja nas nosi ka sunčevim zrakama. Naša ljetna djevojčica i vječna tragačica za morem. I vidim te kako granaš svoje korijenje koje se šulja i prijanja u sigurnost svoga postojanja. Ti razvijaš stabljiku unutar sebe koja radoznalo širi grane u svim smjerovima dok se novi pupoljci znatiželje na njima bude. I tako, gledam tvoje odrastanje.












































mama.
27.05.2018. 

Komentiraj

U nekoj od naših šetnji, dogovorili smo se – planine, idemo u planine!
Dolomiti u 20 dana.
7 dana Home Exchange, a onda ćemo vidjeti.

**************

– Petak je popodne i zadnji dan u Valle di Cadore, ližemo odličan talijanski sladoled (kojeg ima i po rukavu, i bradi, i mojim i njegovim hlačama..) i razmišljamo di ćemo sutra. Opet nismo ništa isplanirali, niti rezervirali, sve nam se čini skupo.. ajmo mi kupiti šator! Kampirat ćemo!
– Subota popodne, još uvijek nemamo šator – obišli 4 gradića usred Dolomita u potrazi za odgovarajućim šatorom – nema ništa, + talijansko dvokratno radno vrijeme, gladni smo i umorni. Juri u auto, ponovno u drugom smjeru, ima tamo jedan sportski dućan, i u njemu taj jedan dobar šator, još je i na sniženju. Stignemo do zatvaranja po njega i sve ono ostalo što nam treba: krevet na napuhavanje, pumpica za krevet, jastučić, plahta (bili pametni pa kupili dan prije – stigli je i oprat i osušit), naše dekice za pokriti- imamo, vreća za spavanje u ulozi popluna (ide do 2’C – nju kupili tek nakon nekoliko hladnih noći), piknik deka za predšator, čeona lampa (one na plin nisu baš zgodne uz 2 male djece), stolac (nas je 4, ali ajd’ barem jedan da imamo), mali sklopivi stolić (sjediti ćemo na podu dok jedemo pa će biti okej), kuhalo + plin, lonček, tavica, moka aparat za kavu (treba mi kava, hoću je popiti ujutro dok njih troje spavaju, a ja slušam planinu), daska, zdjelice (one od bambusa su super, to uzeli od doma), pribor za jelo, dobar nož (sklopiva čakija koja špek lako cepa)… i to je oprema za našu 4 članu obitelj i 10+ dana kampiranja u planinama Italije, Austrije i Slovenije..






Festival starih zanata, Valle di Cadore. 


Izlet prema jugu, 2 sata vožnje i pronašli smo Jotte i Melle! Prvi put u 31 godinu da smo se družili izvan granica Nizozemske ili Hrvatske. Divan dan proveden uz jezero. Lago di Arsie, Belluno.














Na svom putu pronašao nas je i naš Bobo the kum. 








































Opet nas je pronašao 😉 










Enuška u prvoj vožnji na biciklu – izlet do Bohinja.













Za kraj putovanja, dan i ples u Ljubljani. 
…mi i uspomena na još jedno ljetovanje…

1 komentar

Ti čudna djevojčice nasmijanog duha, iskrenih očiju koje promatraju život i nožica što te na vršcima prstiju kroz ples unose u svijet, sretan ti 3. rođendan!

Ti si ona zbog koje izmišljam najljepše priče, ti si ta zbog koje zastajem i dižem pogled u nebo, slušam krošnje i čujem njihovu pjesmu. Kreiraš prostor svojom pojavom, farbaš ga i unosiš radost, ti naša šumska vilo. Ti si ta zbog koje pregaču volim staviti i tijesto pod prstima rastezati (osim kada u četvrtak u 1h ujutro tvoj tata i ja odlučimo kuhati).

O volim jutra sva, kada sneno dozivaš: ‘mama, mama tu do!’. Dan započinješ maženjem, čvrsto stisnuta uz sestru svoju. Bebe E jako voliš, maziš ju, u oči gledaš i promatraš. Voli čuti tvoj smijeh. Divna starija sestra si ti.

Svaki dan barem jednom otputuješ na more, upozoriš me da vještica tu živi i vlak voziš. Voliš na piknik ići, ruksak na leđima nositi. Naučila si romobil voziti i tortu raditi. Snalažljivi si ziheraš. Znaš se ljutiti i vikati i plakati. A proveli smo skupa i 7 teških dana u bolnici, ali držali smo se čvrsto za ruke i sve je bilo okej.

I dalje pričaš samo prva dva slova od svake riječi, a non stop pričaš i razumiješ sve. Krenula si kod logopeda. Ti si i dalje ‘ti’, a ne ‘ja’. U kazalište voliš ići i najviše gledati predstave gdje ima vuka. Nikada brzo ne smijemo voziti jer piše da tu ima jelena, a tata je spor ko’ puž.

Cvijetić mi uz osmijeh poklanjaš, cendraš, ljutiš se i na koljena bacaš kada ne shvatim da plašt želiš imati da brže juriš. Počela si u mojim cipelicama lupkati po kućici. Samo haljine i suknjice nosiš. Čak i preko pidžame navućeš baletnu suknjicu, a ako se ne vrti jedna dovoljno obučeš još dvije ili tri (za svaki slučaj). Dok hodamo gradom, a ti čuješ neku pjesmu, počneš plesati. Ošišali smo kosu, nekoliko puta. Nije ti baš milo prati ju. Voliš more i hodati bosa po pijesku. Tata ti čita priče dok mu ti u krilu sjediš i žicaš još, još, još samo jednu. I dalje se natežemo oko spavanja. Nekada zaspimo i prije tebe. Spavaš u svom krevetiću, a ponekad se tokom noći ušuljaš u naš.

Slikati voliš i već smo bili na nekoliko tvojih izložbi. Dobila si i prvi fotoaparat. Teta u vrtiću kaže da si samotnjak i umjetnička duša. Kravama u susret trčiš, prst u kiselo mlijeko močiš. Na izvoru se saginješ i umivaš lice. Vadiš mrkvicu iz vrta, brstiš paradajz, grabljaš zemljicu i sadiš kukuruz. Skupljaš žireve i grane. Imamo cijelu kolekciju doma, mogli bi splav napraviti.

Osjetiš nas, kada smo tužni, nervozni ili sretni. Nekada zaustavljaš vrijeme i sa obje ruke nas troje stisneš u čvrsti zagrljaj.

Ti si vau vau, ti si vuk, ti si vila, ti si bebe, ti kažeš: ‘ti možeš sve!’ i ti možeš sve!

Mama voli Ian.

_mg_4013

_mg_4532

_mg_4698

_mg_5992

_mg_5569

_mg_4851

_mg_5928

_mg_6675

_mg_6708

_mg_6817-copy

_mg_6948

_mg_7198

_mg_9518

_mg_9520

_mg_9531

_mg_1666

_mg_1668

_mg_1733

_mg_1754

_mg_6832

_mg_3870

_mg_3945

_mg_5686

_mg_8227

_mg_4036

image-3

image

_mg_8303

_mg_8430

_mg_8451

_mg_8638

_mg_8918

_mg_8961-2

_mg_9099

_mg_9210

_mg_9253

_mg_3995

_mg_5016

_mg_8857

_mg_9037

_mg_9079

_mg_9111

_mg_1909

fotografija

 

1 komentar

Nakratko su me ulice, zgrade, mirisi, atmosfera, energija odvele na davne ali negdje pohranjene trenutke i sjećanja na ulice Amsterdama, New Yorka, Londona, Berlina, Copenhagena.. iako čudovište zvano globalizacija nemilosrdno proguta, prožvače, a zatim servira isti meni diljem svijeta svaki grad ima svoj šarm, melodiju i ozračje. Zato putovati volim.
Živo je. Gospodin ljubičasta marana jede sladoled iz čašice na kiosku, curica zastaje i promatra ga. Mama ju zove. Ona dječjim trkom odlazi. Mlada cura sakriva se iza reklame koja i po danu svjetli, skida balerinku i izvlaći iz vrećice štiklu. Ima neki važan sastanak.
Biciklisi jure. Gospodin je naručio još jedan sladoled, ukras je skinuo. Zimske jakne šeću se. Mame guraju kolica, sakrivaju djecu od vjetra. Žena što promatra isklesana je u skulpturu, ona gleda nas, vidi li tko nju?
Čuju se trube, koferi što marširaju za vlasnicima po ulicama, bipkanje semafora…
Vjetar je počeo nositi duge plave vlasi i borati čela ljudi. Stavljam bebe E u maramu. Staje još jedan gospodin u odjelu i pomaže mi lijevu ruku smjestiti u baloner. Govorim mu ‘dankeschon’.
Nastupa odlično svjetlo, oko radi fokus, klik, gledam svijet iza objektiva, a fotoaparat mi i dalje u torbi. Gurati kolica u vjetar, nositi nju na prsima i fotkati. Nedostaje mi još jedna ruka. Ali fotkam. Evo: u kadru mi svijet prolazi, osjetit ću ga i negdje pohraniti. Iako je fotoapart i dalje u torbi.

_mg_1952

_mg_1955

_mg_1942

_mg_1939

_mg_1972

_mg_1974






















( kad sa bebom od 4 mjeseca letiš doma rutom Hamburg – Beč – Zagreb, a u Beču ode avion bez tebe pa te pošalju na još jedan let preko Frankfurta. Spas nađeš u kupanju u umivaoniku u wc-u na aerodromu. I sve je oke.)

Komentiraj

I ove godine došli smo na more prije mora. I dolaska nje, naše druge bebe.
Dok potiho raste znatiželja za onim što nas čeka… capkali smo bosim nožicama po pijesku, lizali prste od sladoleda, hvatali zrake sunca što se utapaju u moru i slušali ga kako pjeva..

_MG_5516

_MG_5512 copy

_MG_5519

_MG_5521 copy

_MG_5526

_MG_5445

_MG_5497

_MG_5505

_MG_5508

_MG_5480

_MG_5471

_MG_5529

_MG_5541

_MG_5540

_MG_5556

_MG_5559

_MG_5569

_MG_5575

_MG_5584

_MG_5587

_MG_5588

_MG_5590

_MG_5598

_MG_5611

_MG_5624Dijete voli burek.

_MG_5633

_MG_5638

 

_MG_5691

_MG_5708

_MG_5718

_MG_5736

_MG_5744

_MG_5752

_MG_5763

_MG_5768

_MG_5755

… i ulaskom u 39 tjedan počinje isčekivanje novog člana naše male zajednice…

image-4

 

 

1 komentar

Zoka kaže: ’20 dana Julijskih alpi. Sa 2 male punčke. Ustani se. Vidi prognozu. Izađi iz sobe. Provjeri smještaj. Nađi doručak. Jedi. Penji se. Stani. Pazi pogled. Motaj pelenu. Nađi igračku. Hodaj. Traži smještaj. Ponovi ovo zadnje. Nunaj. Traži bobu. Skuhaj mlijeko. Čaj. Ne, ipak mlijeko. Ručaj. Hodaj dalje. Opusti se. Uzmi pivo. Složi večeru. Nađi faking smještaj. Ne ta igračka. Tenkiraj. Veži se. Spremi kolica. Vozi dalje. Složi šator. Nasmiješi se za fotku! Uživaj! Dobrodošao u trainspoting!’

– nadodajem: Daj ciku, pričaj priču, pričaj još, još samo jednu. Di Hoptaj!? Di Ha? Daj cicku, presvuci. Presvuci sve. Mokre čarape, zbljucana majica, pokakani bodi, pokakano sve, spremi jednu, drugu, sve, daj cicku, okini fotku, nemoj razbit glavu! Tu živi vještica, gle lisica! Avion baci mi bombon! Vaau gle nebo. Di su bobice? Šaka malina, gle muu, mama, mama, hej mama!

_mg_8168

/naš novi dom, Pontebba, Italija/

_mg_8170

_mg_8175

_mg_8178

/piknik/

_mg_8187

_mg_8197

_mg_8212

_mg_8219

_mg_8227

_mg_8228

_mg_8229

_mg_8240

_mg_8243

_mg_8244

_mg_8252

_mg_8260

_mg_8265

_mg_8267

_mg_8271

_mg_8276

_mg_8279

_mg_8281

_mg_8284

_mg_8285

/ooo jes! nekome kava, nekome piva, a svima štrudla!/

_mg_8288

_mg_8302

/kraaaavice!/

_mg_8303

_mg_8311

_mg_8320

_mg_8325

_mg_8328

/Leti, leti!/

_mg_8333

/Mogla bi zaspati. Ma neće. Neće još. Spava./

_mg_8338

_mg_8341

/vuk/.

_mg_8351

_mg_8363

_mg_8379

_mg_8403

/pojeli smo pizzu, Enušku sam presvukla u autosjedalici, padala je kiša, pogled na moja tri K i sretna sam/

_mg_8416

/cezar salata/

_mg_8430

_mg_8446

_mg_8451

_mg_8457

_mg_8460

_mg_8466

/ma samo se malo zatreslo, neće ništa biti, sve je u redu./

_mg_8486

/Mi/

_mg_8501

_mg_8506

/sreća/.

_mg_8514

/Ajde idemo prema gore, stignemo prije zalaska. Valjda./

_mg_8568

/jutro./

_mg_8574

/’ti tu ži’ = ja tu živim, Ian/

_mg_8581

/krenuli smo za nas planinarski pothvat uz rijeku Soču. Hodali smo 15tak minuta, Ian je zaspala u nosiljci. Spustili smo se tik uz vodu, sjeli, skinuli cipele i maštali./

_mg_8597

/tu smo legli na livadu, Ian je trčala i pješčanik pronašla, razmišljali smo o snu i gdje ćemo danas leći. Tada još nismo znali, a 10tak minuta nakon ovog trenutka pljusak je počeo./

_mg_8629

_mg_8641

/pronašla izvor slapa, čučnula se, umočila dlanove i umila se. Nešto toliko jednostavno, nevino i predivno da baš mi se urezao taj trenutak./

_mg_8649

/tražimo vuka. Tu je negdje./

_mg_8650

/priče./

_mg_8668

_mg_8698

_mg_8797-2

_mg_8804

/rođendanski put ka Triglavu. I okret nazad./
Zole piše:’ * Podne je. Došli do kraja puta s autom. Trpamo se van. Ja, ona i dva otroka.
* Podne i 15. I dalje na istom mjestu. Jedna i dalje strpljivo cupka. Druga ukakala pelenu, drugu u 15 minuta. Neki slovenski par parkiro iza nas, spakiro se i kreno.
* Podne i 30. Na parkingu. Imamo nosiljke. Nemamo kapice za sunce. Vraćaj se po kapicu. Drugoj fali igračka. Vraćaj se po igračku. Krećemo. Ne. Druga hoće cicu. Dolaze i prolaze drugi penjači.
* Podne i 45. Imamo sve. I krenuli smo. Oni slovenci kaj su došli kad i mi se već vraćaju. Pomislih. Prolazimmo prvih 200m i stižemo do planinarskog doma.
Njam, njam. Jedna viče da je gladna. Stajemo. Naručujemo. Žgance za malu. Ričet za veliku. Za mene piva.
* U 2. Krećemo. Gledamo putokaz. 6 sati do vrha, 5 sati do manjeg vrha. Samo 4 sati do još manjeg vrha. Znojim se. Al evo. Ima nešto i za nas. 2 sata odavde. Dostižno, pomislim.
* 2 i 30. Evo nas do prve oznake. Piše da smo 10 minuta od doma. a hodamo već pola sata. Jedna se nosi, druga hoda. Kad se umori ide u nosiljku.
* 3. Umorila se. Obje se nose. Hvatamo dobar tempo. Leđa podržavaju. Um slobodan. Doline, planine, kravice, sve je bistro odjednom. Ma možemo tako i do vrha. Eno i oznake.
Piše još dva sata. Pa kako sada. Mamicu mu. Pisalo je dva sata prije pola sata. Hodamo dalje. Ljuti smo na oznake. I na slovence.
* 3 i30. Obje spavaju. Ona još može, on je već gotov. Brzi odmor. Guštanje u pogledu. I okret prema dolje.’

_mg_8810-2

_mg_8821

_mg_8836

/torta u ponoć./

_mg_8839

 

laku noć. Spavaj. Tek smo na pola puta.
Sutra krećemo u novu pustolovinu.

Komentiraj