Inia Herenčić

photography

Posts tagged ‘family time’

I ovo ljeto preskočili smo odlazak na more u srpnju i kolovozu i tražili hlad u planinama, a osvježenje u jezerima i rijekama.
Našli smo preko Home Exchange divnu kućicu visoko na brdu, na kraju puta, uz koze i pogled na dolinu koju čuvaju planine Slovenije.
Ljubno ob Savinji, Velenje, Snežna jama, Luče, Logorska Dolina, Velika Planina, Triglavski park i nama neizostavni Bohinj i piknik na Bledu.
Uz kampiranje i spavanje u šatoru i po kiši i po suncu.
Sada već tako daleka, ali uvijek blizu, naša planinska ljetna avantura:



































































Komentiraj

‘Ti, zračiš zrake kroz zrak.’

Gledam te dok spavaš i lijepo mi je dok vidim te. Ti nosiš stvarnost kojom ispunjavaš mene i dalje od nasmiješenih usana i dalje od naježene kože i dalje od nervoznih i ubrzanih misli.
Tu si pored mene sada i tvoj tihi dah ima moć provesti me kroz sjećanja i odvesti na putovanje od prvog do drugog rođendana.

Gledam te dok otkrivaš sebe uz čestice jutarnje prašine što se krijesnicama prave i jedre na još zlačanim zrakama lebdećeg sunca. Vidim te odvažnu kada se po prvi put samostalno oslanjaš na svoja stopala u hladnoj vodi Bohinja, a trup ti čvrsto i sigurno stremi prema planinama.
Vidim te dok tvoja bosa stopala prve korake stvaraju na tepihu od borovih iglica prosutih po Dugom otoku. Vidim te dok držim te u naručju sa jasnom mišlju ‘ovo nam je zadnje cickanje’. Vidim te u slobodi šume dok svoje tijelo prepuštaš otpalom jesenskom lišću.

Gledam te dok tvoje ruke jure seki u zagrljaj. Osjetim ljubav koju si dajete, vaš svijet koji svakim danom gradite i na koji rado putujete. Kada Ian čučne, ti čučneš, kada ona podigne koljeno i tvoje je podignuto, ali kada je ona tužna ti si pored nje i tvoje ruke je grle. Drugačije ste. Različite i onda kada činite iste pokrete i onda kada trčite za istim mjehurićem od sapunice.
Voliš male jutarnje rituale koje ti i tata imate. Voliš pljeskati u kazalištu, umivati se u cvijeću, zaspati baki u rukama dok se ljuljate, čitati priče sa tetom Jejom. Ti voliš dede. I voliš kada ti Tin trešnje bere, Jan na slatkač odvede, a Nou i Hanu tražiš po vrtiću. Voliš bananu, a Ian ne.

Vidim te u buri tvojih emocija i u njihovom smiraju. Vidim te kada ti je teško jer ne možeš se popesti na drvo tamo di je tvoja ‘Te’. Vidim te sputanu u svojoj nakani kada strogo kažem da tamo ne idemo, da promijeniš smjer. Vidim tvoju frčku dok se sklupčaš tati u zagrljaju.
Čuvam naša jutra gdje se iskrademo iz šatora i tražimo topla peciva negdje u planinama Austrije. Čuvam tihe noći dok smo stisnute u zagrljaju tik pred san.
Gledam tvoje srčeko na nosiću koje polako blijedi, vidim kako tvoja lijeva ruka preuzima prednost dok pišeš ili jedeš, a jagodice prstiju traže lakat. To te smiruje. Sada nosiljku zamijenjuje tvoj trk, pelene gaćice, jednu ranu na koljenu druga, a plač riječi.
Nosim te. I onda kada hoću i onda kada neću. Podižem te s poda Ikea-e, podižem te nasred skijaške staze i dubokog snijega, podižem te iz lokve i blata, kada su ti čarape mokre. Podižem te kad vrištiš jer vrištiš. Podižem te i nosim.

Tvoj drugi rođendan dočekali smo u Istri. Jurila si po Puli sa sekom, a dan provela u moru. Tebi voda nije bila hladna. Niti onda u travnju. Kada si se probudila pjevali smo, a ti si puhala sviječicu u torti od narančine kore. I bila si sretna.

Više nisi bebe E, sada si Enica, naša čuvarica ranog jutra, dašak struje koja nas nosi ka sunčevim zrakama. Naša ljetna djevojčica i vječna tragačica za morem. I vidim te kako granaš svoje korijenje koje se šulja i prijanja u sigurnost svoga postojanja. Ti razvijaš stabljiku unutar sebe koja radoznalo širi grane u svim smjerovima dok se novi pupoljci znatiželje na njima bude. I tako, gledam tvoje odrastanje.












































mama.
27.05.2018. 

Komentiraj

U nekoj od naših šetnji, dogovorili smo se – planine, idemo u planine!
Dolomiti u 20 dana.
7 dana Home Exchange, a onda ćemo vidjeti.

**************

– Petak je popodne i zadnji dan u Valle di Cadore, ližemo odličan talijanski sladoled (kojeg ima i po rukavu, i bradi, i mojim i njegovim hlačama..) i razmišljamo di ćemo sutra. Opet nismo ništa isplanirali, niti rezervirali, sve nam se čini skupo.. ajmo mi kupiti šator! Kampirat ćemo!
– Subota popodne, još uvijek nemamo šator – obišli 4 gradića usred Dolomita u potrazi za odgovarajućim šatorom – nema ništa, + talijansko dvokratno radno vrijeme, gladni smo i umorni. Juri u auto, ponovno u drugom smjeru, ima tamo jedan sportski dućan, i u njemu taj jedan dobar šator, još je i na sniženju. Stignemo do zatvaranja po njega i sve ono ostalo što nam treba: krevet na napuhavanje, pumpica za krevet, jastučić, plahta (bili pametni pa kupili dan prije – stigli je i oprat i osušit), naše dekice za pokriti- imamo, vreća za spavanje u ulozi popluna (ide do 2’C – nju kupili tek nakon nekoliko hladnih noći), piknik deka za predšator, čeona lampa (one na plin nisu baš zgodne uz 2 male djece), stolac (nas je 4, ali ajd’ barem jedan da imamo), mali sklopivi stolić (sjediti ćemo na podu dok jedemo pa će biti okej), kuhalo + plin, lonček, tavica, moka aparat za kavu (treba mi kava, hoću je popiti ujutro dok njih troje spavaju, a ja slušam planinu), daska, zdjelice (one od bambusa su super, to uzeli od doma), pribor za jelo, dobar nož (sklopiva čakija koja špek lako cepa)… i to je oprema za našu 4 članu obitelj i 10+ dana kampiranja u planinama Italije, Austrije i Slovenije..






Festival starih zanata, Valle di Cadore. 


Izlet prema jugu, 2 sata vožnje i pronašli smo Jotte i Melle! Prvi put u 31 godinu da smo se družili izvan granica Nizozemske ili Hrvatske. Divan dan proveden uz jezero. Lago di Arsie, Belluno.














Na svom putu pronašao nas je i naš Bobo the kum. 








































Opet nas je pronašao 😉 










Enuška u prvoj vožnji na biciklu – izlet do Bohinja.













Za kraj putovanja, dan i ples u Ljubljani. 
…mi i uspomena na još jedno ljetovanje…

1 komentar

Bebe E,

ti si druga, ali s tobom je sve prvo. Prvu kišu slušale smo zajedno. Kapi su snažno udarale u lim dok smo stajale uz prozor. Ti, stisnuta uz mene, prvu večer nakon što si došla na svijet ovaj. Prepuštena ritmu samo si uronila dublje u zagrljaj. I godinu dana kasnije, tu pronalaziš svoj mir.

Zoru voliš. Ti se budiš prva, ponekad i prije tate. Voliš kada te češkam, a znaš se i sama giliti. Smiješ se dok spavaš. Ponekad tako da ti i ta tri donja zuba vidim. Spavaš sa guzom u zraku, seka kaže ko’ mali konjić. I ona te voli gledati dok sanjaš. A veseliš se tati svome kada ujutro proviri iza zida. Od kada si ti tu jutra su nam veselija, šetnje izazovnije, a večeri rasplesanije.

Cuclaš usnicu, kao teta Jeja. Imaš srčeko na nosiću. Ian se najviše smiješ. Voliš biti uz nju, šta god da ona radi, ti si tu. Ona voli tebe jako. Poznajte se vas dvije puno dublje i dulje nego mi mislimo. Čista, iskrena, nevina, snažna je ta ljubav. Od prvoga trena, kada rodila si se ti. 

Nije prošlo jutro, a da se nisam probudila uz tebe. Spavaš s nama, jer mi je to lijepo, volim kada se stisnemo ali jednoga dana, staviti ću te u kinderbet, znaj. Rasteš, dugačka si i kada se legneš popreko i baciš noge na mene, fali mi sna.

Napunila si 2 mjeseca kada smo te u maramu zamotali i put Julijskih Alpa krenuli. Hod po planinama bio je ispunjeniji s tobom na prsima našim. Jednu noć si i u šatoru prespavala. Na posuđenoj prostirci od nekog dragog čovjeka nizozemca. Bilo je to u Sloveniji, kod Bohinjskog jezera, baš na tatin rođendan. Obukli smo na tebe sve što smo imali i ti si spavala. I sve je bilo u redu.
Napunila si 4 mjeseca kada si prvi put letila u avionu. Jedan je čak i otišao bez nas i onda smo te na aerodromu kupali u umivaoniku. Pet puta si letila. I sve je bilo u redu.
Dočekali smo i prvu zimu i Božić, i temperaturu, i noći kada svi spavaju, a mi smo budne.

Dva puta si pala s kreveta. Ali nije ti ništa. Sve je u redu.

Uz tebe i seku ponekad tražim malo tišine i urona u sebe. I dobijem trenutak, gdje se praznim. I tada se držim za ruke s tvojim tatom dok Pipsi sviraju; stavljam pancerice na skije i dopuštam adrenalinu da me prožme, otkrivam svoje tijelo uz Pet ritmova; pričam s prijateljicama o umjetnosti; veselim se dolasku prijatelja s kojim vrijeme staje dok stojimo na balkonu, a grad spava; gledam zalazak sunca iznad trake broj 15 dok plivam leđno; čistim ribu i smrde mi prsti.

I onda se punim i opet sam ja. Pružam ti sebe i dajem ono što tražiš.

Nekada sam kreativnija, smirenija, posvećenija, bolja; a nekada nervoznija, razdražljivija i ne uzimam te odmah u ruke i tiho poželim da dan što prije završi. Uz tebe usvajam nove vještine i trudim se, trudim se biti uvijek ona bolja, ona rasplesana, ona razigrana. Jer tvoj pogled to traži, a ti i seka imate moć pofarbati dan. I onda ga u četvero otplešemo dok mjesec se ne pojavi. I opet se sklupčamo jedna uz drugu.

Znaš puzati. U kuhinji si dok kuhamo ručak, u kupaoni kada veš slažemo.. pratiš me u stopu. Ali znaš se i sama zaigrati. Kakaš na tutu, jedeš sa žlicom, iako više hrane završi na podu i po tebi, nego u tvojim ustima. Bila si na košarkaškim tekmama, muzejima, bazenu, piknicima.. probala si kamenčiće, travu i grančice žvakati. Kosica ti je počela rasti i frčkati u male loknice, a noktiće ti svaka 3 dana moram rezati jer inače grebeš.
Već godinu dana uz tebe su divni ljudi i svatko od njih daje ti dio sebe i ti uživaš u tome. Obitelj je to.

Dan tvoga rođenja slavili smo na moru. Tvoja stopala dirala su morsko dno, a ti si se smijala.

Ti stvaraš pauze u danu, zaustavljaš vrijeme i kažeš da se prepustim trenutku. Pa stajem, prepuštam se i smijem se.
Sretan ti rođendan Enuška naša.

mama voli Eni.










































27.05.2017.

Komentiraj

Kosa mi je još bila slana i mokra, pao je mrak, vozili smo se iz smjera mora prema Zagrebu, kada sam shvatila da je ostalo još 10 tjedana do termina i trenutka kada ćemo bebu našu upoznati. Prvu bebu.

Sunce je sjalo, oblaci su obgrlili šumu i čarobnu maglicu stvarali dok vozili smo se po planinskoj cesti i napuštali snijeg sa visine. Golo drveće, potok što nas je pratio, miris zime na odlasku i prvi dan proljeća najavili su da ostalo je još 10 tjedana do termina i trenutka kada ćemo bebu našu upoznati. Drugu bebu.

Okupani suncem pozdravili smo Zimu.
Proljeće, o spremni smo za svaki novi pupoljak što nam nosiš.

U spomen na Zimu i proslavu Proljeća, neki od naših izleta ove zime.

_MG_0750

_MG_0752

_MG_0759

_MG_0761

_MG_0766

_MG_0781

_MG_1974

 

_MG_1996

_MG_1998

_MG_2000

_MG_1979

_MG_2446

_MG_2454

_MG_3507

_MG_3540

_MG_3583

_MG_3589

_MG_3591

_MG_3679

_MG_3569

Dodir iznutra.
Dodir bića što raste u meni, trgno me da dignem pogled sa knjige. Samo šuljanje vrhova snježnih planina vidi se na obzoru. Osunčane planine, u lagoj izmaglici nadmeću se čiji vrh će se propeti bliže bijelim oblacima.
Visine, visine me hrane, misli potiču, ideje stvaraju. Sunce na obrazima, čelo koje se bora dok oči škilje i mirni dah.. o život je lijep.
Pjev ptica utapa se u žamoru što ljudi stvaraju, ali ja plovim.
Dijete spava, čovjek moj spušta se niz planinu bijelu, a ja sam tu. Plovim i dalje.

_MG_3558

I um ponekad tiho vapi za promjenama iz prirode…

_MG_3572

_MG_3623

_MG_3643

_MG_3647

_MG_3648-2

_MG_3658

_MG_3685

_MG_3695

_MG_3707

_MG_3719

_MG_2337-2

_MG_3446

_MG_3435

 

 

Komentiraj