Inia Herenčić

photography

Posts tagged ‘eni’

‘Ti, zračiš zrake kroz zrak.’

Gledam te dok spavaš i lijepo mi je dok vidim te. Ti nosiš stvarnost kojom ispunjavaš mene i dalje od nasmiješenih usana i dalje od naježene kože i dalje od nervoznih i ubrzanih misli.
Tu si pored mene sada i tvoj tihi dah ima moć provesti me kroz sjećanja i odvesti na putovanje od prvog do drugog rođendana.

Gledam te dok otkrivaš sebe uz čestice jutarnje prašine što se krijesnicama prave i jedre na još zlačanim zrakama lebdećeg sunca. Vidim te odvažnu kada se po prvi put samostalno oslanjaš na svoja stopala u hladnoj vodi Bohinja, a trup ti čvrsto i sigurno stremi prema planinama.
Vidim te dok tvoja bosa stopala prve korake stvaraju na tepihu od borovih iglica prosutih po Dugom otoku. Vidim te dok držim te u naručju sa jasnom mišlju ‘ovo nam je zadnje cickanje’. Vidim te u slobodi šume dok svoje tijelo prepuštaš otpalom jesenskom lišću.

Gledam te dok tvoje ruke jure seki u zagrljaj. Osjetim ljubav koju si dajete, vaš svijet koji svakim danom gradite i na koji rado putujete. Kada Ian čučne, ti čučneš, kada ona podigne koljeno i tvoje je podignuto, ali kada je ona tužna ti si pored nje i tvoje ruke je grle. Drugačije ste. Različite i onda kada činite iste pokrete i onda kada trčite za istim mjehurićem od sapunice.
Voliš male jutarnje rituale koje ti i tata imate. Voliš pljeskati u kazalištu, umivati se u cvijeću, zaspati baki u rukama dok se ljuljate, čitati priče sa tetom Jejom. Ti voliš dede. I voliš kada ti Tin trešnje bere, Jan na slatkač odvede, a Nou i Hanu tražiš po vrtiću. Voliš bananu, a Ian ne.

Vidim te u buri tvojih emocija i u njihovom smiraju. Vidim te kada ti je teško jer ne možeš se popesti na drvo tamo di je tvoja ‘Te’. Vidim te sputanu u svojoj nakani kada strogo kažem da tamo ne idemo, da promijeniš smjer. Vidim tvoju frčku dok se sklupčaš tati u zagrljaju.
Čuvam naša jutra gdje se iskrademo iz šatora i tražimo topla peciva negdje u planinama Austrije. Čuvam tihe noći dok smo stisnute u zagrljaju tik pred san.
Gledam tvoje srčeko na nosiću koje polako blijedi, vidim kako tvoja lijeva ruka preuzima prednost dok pišeš ili jedeš, a jagodice prstiju traže lakat. To te smiruje. Sada nosiljku zamijenjuje tvoj trk, pelene gaćice, jednu ranu na koljenu druga, a plač riječi.
Nosim te. I onda kada hoću i onda kada neću. Podižem te s poda Ikea-e, podižem te nasred skijaške staze i dubokog snijega, podižem te iz lokve i blata, kada su ti čarape mokre. Podižem te kad vrištiš jer vrištiš. Podižem te i nosim.

Tvoj drugi rođendan dočekali smo u Istri. Jurila si po Puli sa sekom, a dan provela u moru. Tebi voda nije bila hladna. Niti onda u travnju. Kada si se probudila pjevali smo, a ti si puhala sviječicu u torti od narančine kore. I bila si sretna.

Više nisi bebe E, sada si Enica, naša čuvarica ranog jutra, dašak struje koja nas nosi ka sunčevim zrakama. Naša ljetna djevojčica i vječna tragačica za morem. I vidim te kako granaš svoje korijenje koje se šulja i prijanja u sigurnost svoga postojanja. Ti razvijaš stabljiku unutar sebe koja radoznalo širi grane u svim smjerovima dok se novi pupoljci znatiželje na njima bude. I tako, gledam tvoje odrastanje.












































mama.
27.05.2018. 

Komentiraj

Bebe E,

ti si druga, ali s tobom je sve prvo. Prvu kišu slušale smo zajedno. Kapi su snažno udarale u lim dok smo stajale uz prozor. Ti, stisnuta uz mene, prvu večer nakon što si došla na svijet ovaj. Prepuštena ritmu samo si uronila dublje u zagrljaj. I godinu dana kasnije, tu pronalaziš svoj mir.

Zoru voliš. Ti se budiš prva, ponekad i prije tate. Voliš kada te češkam, a znaš se i sama giliti. Smiješ se dok spavaš. Ponekad tako da ti i ta tri donja zuba vidim. Spavaš sa guzom u zraku, seka kaže ko’ mali konjić. I ona te voli gledati dok sanjaš. A veseliš se tati svome kada ujutro proviri iza zida. Od kada si ti tu jutra su nam veselija, šetnje izazovnije, a večeri rasplesanije.

Cuclaš usnicu, kao teta Jeja. Imaš srčeko na nosiću. Ian se najviše smiješ. Voliš biti uz nju, šta god da ona radi, ti si tu. Ona voli tebe jako. Poznajte se vas dvije puno dublje i dulje nego mi mislimo. Čista, iskrena, nevina, snažna je ta ljubav. Od prvoga trena, kada rodila si se ti. 

Nije prošlo jutro, a da se nisam probudila uz tebe. Spavaš s nama, jer mi je to lijepo, volim kada se stisnemo ali jednoga dana, staviti ću te u kinderbet, znaj. Rasteš, dugačka si i kada se legneš popreko i baciš noge na mene, fali mi sna.

Napunila si 2 mjeseca kada smo te u maramu zamotali i put Julijskih Alpa krenuli. Hod po planinama bio je ispunjeniji s tobom na prsima našim. Jednu noć si i u šatoru prespavala. Na posuđenoj prostirci od nekog dragog čovjeka nizozemca. Bilo je to u Sloveniji, kod Bohinjskog jezera, baš na tatin rođendan. Obukli smo na tebe sve što smo imali i ti si spavala. I sve je bilo u redu.
Napunila si 4 mjeseca kada si prvi put letila u avionu. Jedan je čak i otišao bez nas i onda smo te na aerodromu kupali u umivaoniku. Pet puta si letila. I sve je bilo u redu.
Dočekali smo i prvu zimu i Božić, i temperaturu, i noći kada svi spavaju, a mi smo budne.

Dva puta si pala s kreveta. Ali nije ti ništa. Sve je u redu.

Uz tebe i seku ponekad tražim malo tišine i urona u sebe. I dobijem trenutak, gdje se praznim. I tada se držim za ruke s tvojim tatom dok Pipsi sviraju; stavljam pancerice na skije i dopuštam adrenalinu da me prožme, otkrivam svoje tijelo uz Pet ritmova; pričam s prijateljicama o umjetnosti; veselim se dolasku prijatelja s kojim vrijeme staje dok stojimo na balkonu, a grad spava; gledam zalazak sunca iznad trake broj 15 dok plivam leđno; čistim ribu i smrde mi prsti.

I onda se punim i opet sam ja. Pružam ti sebe i dajem ono što tražiš.

Nekada sam kreativnija, smirenija, posvećenija, bolja; a nekada nervoznija, razdražljivija i ne uzimam te odmah u ruke i tiho poželim da dan što prije završi. Uz tebe usvajam nove vještine i trudim se, trudim se biti uvijek ona bolja, ona rasplesana, ona razigrana. Jer tvoj pogled to traži, a ti i seka imate moć pofarbati dan. I onda ga u četvero otplešemo dok mjesec se ne pojavi. I opet se sklupčamo jedna uz drugu.

Znaš puzati. U kuhinji si dok kuhamo ručak, u kupaoni kada veš slažemo.. pratiš me u stopu. Ali znaš se i sama zaigrati. Kakaš na tutu, jedeš sa žlicom, iako više hrane završi na podu i po tebi, nego u tvojim ustima. Bila si na košarkaškim tekmama, muzejima, bazenu, piknicima.. probala si kamenčiće, travu i grančice žvakati. Kosica ti je počela rasti i frčkati u male loknice, a noktiće ti svaka 3 dana moram rezati jer inače grebeš.
Već godinu dana uz tebe su divni ljudi i svatko od njih daje ti dio sebe i ti uživaš u tome. Obitelj je to.

Dan tvoga rođenja slavili smo na moru. Tvoja stopala dirala su morsko dno, a ti si se smijala.

Ti stvaraš pauze u danu, zaustavljaš vrijeme i kažeš da se prepustim trenutku. Pa stajem, prepuštam se i smijem se.
Sretan ti rođendan Enuška naša.

mama voli Eni.










































27.05.2017.

Komentiraj