Ti što nosiš note u pokretu svome, stvaraš pjesmu na čiji ritam tam tvoja bosa stopala plešu, sretan ti četvrti rođendan!
Djevojčice naša putovanje do četvrte godine bilo je ispunjeno novim riječima, zagrljajima, svladanim izazovima, shvaćanjima, skokovima, pumpanjem kreveta noću i učenjem.
Učiš ti i učimo mi od ti.
Ti si ta koja vodi nas kroz šumu, svaki put novim stazama dok panjevi su plesni podiji, a korijenje noge od drveća.
Voliš ići u kažalište i stalno pitaš kada ćemo ići opet; na stadionu sjediš tati u krilu i gledaš košarkaške tekme; dragaš konje; još uvijek avionu vičeš da ti baci bombon (i svaki put ti baci, osim kada nema ljuda u njemu); nosiš moj fotoaparat oko vrata i slikaš taj divan svijet.
Ti si heka (jer seka je još malo teško reći), najdivnija heka koja pazi na ‘ti I Enicu’. Voliš spavati pored nje, jer ona spava kao mali konjić, gledaš ju i dragaš. Ponekad se budite zajedno prije sunca i onda se mazimo i pričamo priče iz usta (kažeš da su to one koje žive u glavi, one iz mašte). Gledala si Eni kako radi svoje prve korake dok sviraju Ramonesi, suze su ti počele teći preko smješka, dojurila si do nje i čvrsto je stisnula u zagrljaj. Paziš na nju, primiš ju za ruku i vodiš je. Govoriš joj ‘Bravo Eni!’. Nekada skrivaš igračke od nje na najviše police, a kada te čupa vičeš da to ‘ni bi lijepo od Enice’. Ona te prati u svemu što ti radiš, hoće baš sve što ti imaš, a ti joj nekada daš, a nekada ne pa se malo i pokačkati. Ali volite se ‘od Bleda do Bohinja pa do naše kuće i još do sunca’.
Voliš prati prozore i tražiš svoju krpu za pranje poda. Plačeš kada me vidiš da sam zgnječila mušicu. Znaš napisati svoje ime i napokon si ga naučila reći. Još uvijek ideš kod logopeda, ali sve manje i manje ima riječi koje su još teške. Jedan dan nakon logopeda sjedile smo u gepeku od auta, močile kiflu u jogurt i čekale da pljusak stane. Ponekad se ljutiš na mene kada uberem cvjeće ‘jer sada drugi ljud neće moći brati’. Navečer si sama pripremaš robu za sljedeći dan, sada i potkošulju možeš sama obući na pravu stranu. Nije ti čudno kada nosiš dvije različite čarape. Niti kada staviš zimsku kapu kada je vani toplo.
Voliš kada odemo na Sljeme na grah pa na bazen. Ima petkova kada ne ideš u vrtić, pa nas dve sjednemo na bajk i odemo na plac po ribice i popimo kavicu na suncu. Ti si moja prva prijateljica.
Svakom prilikom žicaš sjalu. Naučila si raditi njoke, kolačiće i ispekla si pizzu u krušnoj peći. Ti i ja imale smo svoju prvu zajedničku foto izložbu jer su fotografije koje si ti uslikala visile su na zidu Galerije SC.
Plakala si kada je Fleki uginuo i rekla da je on sada u zvjezdicama.
Kada ti se tata izgubio u Beču trčala si po ulicama i vikala ‘tata ljuubi, mi tu! Tata ljuubi!’. U Mariboru ti si bila pčelica Maja, a na ulicama Ljubljane razbila si usnicu. Na livadama Istre skupljala si travke i listiće da ofarbamo jaja za Uskrs. Vozila si se na brodu i jurila po morskom mulju u svibnju. Ni Mrežnica u lipnju ti nije bila hladna za kupanje. Kupala si se okružena lopočima u brdima Dolomita i sastavljala šator u planinama Italije, Austrije, Slovenije i na Dugom otoku. Trčala si kroz mračni kamp sa čeonom lampom i bila naša krijesnica. Ti i tata imate svoje tajne i on ne vozi brzo. Voliš igru sa bakama i dedama; Jana tražiš da čita priče; Tina napolitanke, a grliš Hanu. Znaš da teta Jeja ne voli žutu boju, a da Bobo voli sok od cikle.
Plesala si u gumenim čizmama uz lomaču i gacala po blatu. Dobila si bicikl sa pomoćnim kotačima, kojeg zoveš Hepi. Tu večer kada si išla spavati rekla si da jedva čekaš da dođe jutro da možeš ići učiti vozit. Još uvijek u svoje 4 godine nikada nisi pojela bananu; voliš s Noom ići kod bake u vrt nabrati kovrčavog kelja i onda raditi čipi čips i spačke, a za doručak svako jutro tražiš griz pa onda u njemu radiš put do Bohinja.

Kažeš da je Eni najbolja od svih heka, tata najbolji tata od svih tata, a mama najbolja mama od svih mama. Ali da naj bljak pjeva od svih mama.
Ti, naša biljčico koja osjeća svaki val promjena, koja prekida igru i zagrljajem tjera tugu,
volim te.