ushit na Durmitoru

Durmitor.
(Volim izgovarati tu riječ onako teatralno, kao da sam Legolas, a želim se igrati sa Aragonom.)
Durmitor.

Put po cesti, uskoj, zavojitoj, donio je poglede na provalije i česte uzdahe oduševljenja. Tunel. (Ili tutunel kako smo kao mali zvali tu iznenadnu pojavu. Tutunel- tutunel vikali bi hvatajući dah svaki preostali kilometar do izlaza.)
Jedan tutunel i došli smo u novi svijet, na novu planetu. Mi, puni ushita i divljenja postajali smo sve manji i manji na toj planeti. Priroda se ovdje zaigrala stvaranjem visokih stijena, jezera, livada, proplanka, šuma.. i ispričala jednu predivnu priču.
Stvorili smo se u njoj, toj priči. Pridružili smo se ostalim likovima i prepustili stvaranju novih stranica. Ah.. Durmitore.