Inia Herenčić

photography

Posts tagged ‘Bosnia and Herzegovina’

Jedan post s više fotografija, a manje slova. Došli smo do Sarajeva. Uske uličice, suveniri što zaokupljaju pažnju svojim bojama i zvukovima. Živo je. Miris prave kafe ili ćevapa, vreva i glazba. Zabavili smo se, bježali od pljuska, odmorili i fino najeli:)

_MG_7323

_MG_7336 - Version 2

_MG_7344 - Version 2

_MG_7353 - Version 2

_MG_7378 - Version 2

Pronašli smo i bosanske pješčane piramide.

_MG_7381 - Version 2

_MG_7386 - Version 2

_MG_7390 - Version 2

_MG_7431 - Version 2

_MG_7435 - Version 2

_MG_7440 - Version 2

Krenuli smo prema Crnoj Gori. Bez plana. Došli smo tik do granice kada je Zoksili stao, okrenuo auto i vratio nas koji zavoj prije. Skrenuo je na veliku livadu i izašao iz auta. Vratio se sa smiješkom na licu. Našli smo novi dom za danas, a možda i sutra. : )

_MG_7487

_MG_7489

Komentiraj

Noć je bila duga i puna dizanja iz kreveta, meškoljenja i uzdaha za jutrom. Nas troje u jednom uskom krevetu na grbavom madracu. Beba je lijepo spavala ali ne i mi. Drvca u staroj peći izgorjela su, samo su tragovi žara odavali da je prije nekoliko sati tinjao veliki plamen. Bilo nam je hladno. Ponovno smo se šibicama morali igrati. Uf, i grbavi krevet. Zoksili je ustao u mrak, prije sunca krenuo na vrh brda. Pozdravio je sunce u planini i ono njega. Kada se je vratio selo se tek počelo buditi. Došao je taman da legne pored Ian, a ja da sa babom Zumbrom odem kod kravica po svježe mlijeko. Nisam dugo vidjela mužnju krave. Naša bakica nekoć je imala kravu Jagodu. Sjećam se je. Bilo je i ovaca i svinja. Deda je čak konjima i drvenim plugom polje orao. Voljela sam kada bi sijedili na ganjku bosi na drvenom štokrleku i u sumrak okretali pečenjake. I crne zube nakon. O kako slatko to je bilo. Volim selo. Ono selo nekada. Selo iz moga djetinjstva. Sada, priznajem zavrtjelo mi se kada došla sam kod krava što čekale su da pomuzene budu. Ne miriši lijepo. Nikako. Ali za mlijeko, svježe mlijeko i sir za doručak samo treba prvi nalet nelagode pretrpjeti.


_MG_7201

_MG_7205

_MG_7226

Jedan divan doručak, šetnje sa dječicom iz sela, objašnjavanje Ian da brabonjci nisu čokoladni bomboni i bili smo spremni za povratak na onu dugu drndavu cestu.
Nova destinacija bila je Igman. Mjesto 20tak minuta od Sarajeva.
Došli smo i smjestili se u planinarski dom. Divan, ureda, čist i za 10 eura po noći. I dobrim krevetima. Ostalo je još vremena za šetnju prije mraka. Odlučili smo izviditi staru skijašku skakaonicu gdje su se održale zimske olimpijske igre 1984. godine. Visina, tišina, šuma, planinsko cvijeće i nas troje.


_MG_7231

_MG_7241

_MG_7252

_MG_7255

_MG_7261

_MG_7271

_MG_7274

_MG_7279

_MG_7290

_MG_7302

Moja Kordića dva osvojili su prvo mjesto. Još davno. ; )

Komentiraj

Jesmo li blizu? Pitanje koje nismo više ni izgovarali na glas, znali smo da pitamo se isto. Pred nama je bila cesta, cesta bez asfalta. Uzdizala se, zavojita i duga. Okružena visokim stablima i nepreglednom šumom. Ona spava. Cesta ju je uspavala. Skoro sat vremena drndanja i eto nas. U jednom trenutku stajemo. Visoko smo. Ali još ne vidimo. Počinjemo se spuštati. I eto ga! Veliko jezero, male kućice, krave i ovčice. Zastajemo. Smežurani oblaci izranjanju na horizontu znatiželjno ogledavajući mijenjanje svojih oblika u ravnoj površini jezera. Oni se radoznalo propinju do sunca i svojom sjenom igraju se na zelenom brdu podsječajući na svoju moć i nepredvidljivost. Boje, mirisi, atmosfera, sve mami osmijeh. Naravno, i naša beba je budna. Čim smo stali.

Prokoško jezero živi na visini iznad 1500m. Ljudi su ga svojim dolaskom još davno počeli kiti. Fojnica te okolna mjesta i sela tijekom ljetnih mjeseci počela su gubiti seoski miris jer su ljudi sa stokom krenuli cestom prema jezeru. Život je ovdje ljepši. Nekima. A nekima nije. Nitko ovdje ne živi sva godišnja doba, ljudi dolaze u ljetne mjesece. Neki da ih hladne noći miluju, neki da ovčice i krave na ispašu tjeraju, neki da maštaju i vrt sade, a neki da zarade.
Vikend je i hod oko jezera je poput fine štrudle iz koje bi volio izbaciti neki sastojak. Čudesna priroda, gacanje po natopljenoj travi, zvuk frulice, pa zvonca sa kravice i veselo poskakivanje one male djevojčice u meni. Ljudi su došli. Istom tom dugom, nepravilnom cestom. Oni sjede i druže se, piju pravu bosansku kafu i nude ti domaće kolačiće. Otišli su iz grada na jedan dan, drugi put ove godine, potražiti mir, pogledati oblake u jezeru, udahnuti i nasmijati se. Oni drugi, došli su vatru zapaliti i na njoj meso ispeči, glasnu glazbu slušati, pivu popiti i nered napraviti. Jezero su ovu nedjelju okitile razne kulture. Mladi i stari. Tihi i glasni. Svatko svoju priču ima.
A mi smo ogladnili. Krumpiruša i pita od sira. Kiselo mlijeko od one krave s brda ili hladna piva. Biraj.

_MG_6973

_MG_7011

_MG_7017 - Version 2

_MG_7025 - Version 2

_MG_7060 - Version 2

_MG_7072 - Version 2

Ekipa s projekta Via Dinarica. Oni odlaze danas, svako svojim putem, a pred nama je dugo putovanje i odlučili smo ovdje prenoćiti. Sviđa nam se. Pronašli smo smještaj u jednoj od kućica i požurili se skloniti od kiše. Priroda je pokazala svoju moć i otjerala ljude s jezera. Sjeli su u svoje automobile i odjurili na cestu ostavljajući smeće i kišom ugašeni žar. Ponovno je zavladala tišina i melodija jezera pojačala se.

_MG_7089 - Version 2

Morali smo pričekati na ulazak u naš novi dom na jedan dan. Gazdarica Zumbra, baba svima znana. Ona šta peče pite i domaći kruh, ona šta poslužuje i sprema, ona što krave muze. Na ulazu se obavezno izuvaju cipele, a unutrašnjost njenog doma prekrivena je tepisima. Eto poligona za Ian. Toplo je od peči na drva i visoke temperature iz pećnice. Kiša još pada. Gulimo krumpir, režemo, skupljamo i peremo suđe, poslužujemo hranu. Došli Arapi. 10 porcija ribe s rižom. Šapuću se komentari da ove godine ima još više Arapa. Oblaci su još uvijek tamni, a struje nema.
Zaslužili smo gablec! Topli kruh, domaći sir (opet od one krave) i šalica kiselog mlijeka. Nikuda nam se ne žuri.

_MG_7095 - Version 2

Prestala je kiša. Otjeralo ju sunce. Krenuli smo u šetnju. Krave zvone i najavljuju povratak kući. Svaka zna vratiti se sama doma. Muuuu! Ian uživa!

_MG_7101 - Version 2

_MG_7111 - Version 2

_MG_7115 - Version 2

_MG_7123 - Version 2

_MG_7134 - Version 2

_MG_7136 - Version 2

Jedna obiteljska prije silaska s brda. Jurimo doma prije mraka naložiti vatru, premotati pelenu, pomaziti se i na spavanje!

Komentiraj

1.08.2014 je. Stigli smo i zaspali pričajući priču o sutra. Sutra je dan koji nosi nova iznenađenja, dan koji će stvoriti nove uspomene i ispuniti nas divnim trenutcima.

Pred nama je putovanje od 30 dana. To je jedino što za sada znamo. Znamo i da smo tu. Nas troje. I da imamo sve što nam treba.

Spakirali smo kućicu u naš mali bijeli auto i krenuli na put u planine. Bez plana. Stvoriti ćemo ga danas. Ili sutra.

_MG_6843

Budimo se s prvim jutrom. Osjeća se svježina dana. Dobro smo spavali. Cijelu noć žuborio je slap i unio dodatnu čaroliju slatkom ušuškavanju u dva mala spojena kreveta. U Bosni smo.

_MG_6865 - Version 2

Kreševo. Planinarski dom, zanimljiva predavanja iskusnih planinara, putnika i drugih ljubitelja planinskih vrhova. U tijeku je Kreševo foto i film festival i priča se o projektu Via Dinarica, te dok tata sudjeluje nas dve idemo istraživati sa još jednom mladom mamom, njenom šestogodišnjom kćeri i psom. Prošle smo preko stare drvene ograde i otkrile svijet što se sakrio od prvih pogleda. Sezona je borovnica. Gdje su li se sakrile? Tu su! Radostan usklik male Margite. Ajmo napuniti kanticu tim ukusnim bobicama. Istovremeno su snažne i čvrste, a opet tako krhke i ranjive. Ukusne. U dlan pa u kanticu, a ostale na vrh jezika. I za tren smo obojani predivnim bojama prirode.

_MG_6872 - Version 2

_MG_6858

Šuma nikada ne šuti. Ona tiho šapuće. Ponekad i pjeva. Skakavci, mali zeleni pauci, leptirići, razigrani cvjetići, zvuk listića na vjetru i grančice što se lome pod stopalima unose želju za smirenim osluškivanjem. Ritam prirode i nastala melodija prožimaju tijelo ugodom. Sretna sam. Osjećam da je i ona. Naša beba. Zadovoljna sam što smo tu gdje jesmo. Bez plana. Slobodni. Dio ljeta provesti ćemo u planinama. Biti će ovo jedno zanimljivo i drugačije putovanje.

_MG_6892

_MG_6901

Umorna od istraživanja Ian je zaspala na njemu, svome tati. Uživam gledati njihovu bliskost i povezanost. Dragi trenutci nježnosti. A dragi su nama, kao roditeljima i oni trenutci kada beba spava dok vrijeme je ručka. I to se upravo dogodilo, fini domaći paprikaš u društvu dobrih ljudi. Mare je tu.

_MG_6934

Beba se probudila. Ručala je i ona. Vratio se i pas praviti nam društvo. On je već stari deda, a ona uživa u njegovom društvu. Zabavljala sam se sjedeći na dekici i promatrajući komunikaciju psa i bebe. Oni se razumiju.

_MG_6910 - Version 2

_MG_6914 - Version 2

Ian je počela puzati. Sa 9 mjeseci otkrila je kako. Uživamo u ovoj fazi. Zabavno je gledati je kako se odlučuje kamo će te što joj privlači pažnju.

Igrajmo se. Ponekad njezin pogled kao da to govori. Budi tu mama i igraj se sa mnom. Pa… igrajmo se!

_MG_6915 - Version 2

_MG_6919 - Version 2

Komentiraj