Noć je bila duga i puna dizanja iz kreveta, meškoljenja i uzdaha za jutrom. Nas troje u jednom uskom krevetu na grbavom madracu. Beba je lijepo spavala ali ne i mi. Drvca u staroj peći izgorjela su, samo su tragovi žara odavali da je prije nekoliko sati tinjao veliki plamen. Bilo nam je hladno. Ponovno smo se šibicama morali igrati. Uf, i grbavi krevet. Zoksili je ustao u mrak, prije sunca krenuo na vrh brda. Pozdravio je sunce u planini i ono njega. Kada se je vratio selo se tek počelo buditi. Došao je taman da legne pored Ian, a ja da sa babom Zumbrom odem kod kravica po svježe mlijeko. Nisam dugo vidjela mužnju krave. Naša bakica nekoć je imala kravu Jagodu. Sjećam se je. Bilo je i ovaca i svinja. Deda je čak konjima i drvenim plugom polje orao. Voljela sam kada bi sijedili na ganjku bosi na drvenom štokrleku i u sumrak okretali pečenjake. I crne zube nakon. O kako slatko to je bilo. Volim selo. Ono selo nekada. Selo iz moga djetinjstva. Sada, priznajem zavrtjelo mi se kada došla sam kod krava što čekale su da pomuzene budu. Ne miriši lijepo. Nikako. Ali za mlijeko, svježe mlijeko i sir za doručak samo treba prvi nalet nelagode pretrpjeti.


_MG_7201

_MG_7205

_MG_7226

Jedan divan doručak, šetnje sa dječicom iz sela, objašnjavanje Ian da brabonjci nisu čokoladni bomboni i bili smo spremni za povratak na onu dugu drndavu cestu.
Nova destinacija bila je Igman. Mjesto 20tak minuta od Sarajeva.
Došli smo i smjestili se u planinarski dom. Divan, ureda, čist i za 10 eura po noći. I dobrim krevetima. Ostalo je još vremena za šetnju prije mraka. Odlučili smo izviditi staru skijašku skakaonicu gdje su se održale zimske olimpijske igre 1984. godine. Visina, tišina, šuma, planinsko cvijeće i nas troje.


_MG_7231

_MG_7241

_MG_7252

_MG_7255

_MG_7261

_MG_7271

_MG_7274

_MG_7279

_MG_7290

_MG_7302

Moja Kordića dva osvojili su prvo mjesto. Još davno. ; )